Polemika s Crkvom
je završena, kaže ministar Jovanović. Biskupi su tražili dijalog, a polemiziraju oni
koji ne uočavaju svu suvislost i razložnost suprotnih argumenata. Onda se pojavljuju
veleumi među novinarima koji biskupe žele učiti Evanđelju. Može se netko kititi i
uglednim naslovom sveučilišnog profesora, ali ako si umišlja da može proniknuti vjeru
i nakane jednog biskupa suprotstavljajući ga Kuhariću, onda mu je trud uzaludan, a
samo pokazuje da za naručioce takozvane svoje analize odrađuje posao onako kako ga
mora odraditi. I to je dokaz da nije bilo lustracije. Vrijedno je na istom tportalu
vidjeti kako znanstvena savjetnica u Institutu za društvene istraživanja razložno
tumači rezultate ankete među mladima. Ona jednostavno veli da mladi još mnogo toga
nisu interiorizirali, a to znači da nisu još usvojili kao dobro i ispravno za život,
pa odatle stranputice i u njihovu spolnom ponašanju. Novinar međutim iz toga želi
izvući zaključak da kad je nešto učestalo, onda je to dobro i poželjno. Bi li tako
zaključivao kad bi se provela anketa primjerice o krađi. Već je i stari grčki filozof
primijetio kako su pogani, Grci, svoja nedjela projicirali među bogove, a onda su
se branili izgovorom: kad su već bogovi takvi, zašto ne bismo onda i mi? A da se ljudi
od Adama do danas često bore u sebi i ne snalaze u mnogim pitanjima, već je i latinski
pjesnik lijepo izrekao: Video meliora proboque, sed deteriora sequor. Uočavam što
je dobro i to hvalim, ali ipak idem za onim što je zlo. Napokon i sveti je Pavao jadikovao
čak nad sobom, ali nalazi lijek u snazi Kristova opraštanja i žrtve. To i biskupi
govore, i kako je onda moguće suprotstavljati ih. Zašto Jakovina ne citira Kuharićevu
knjigu o čistom naraštaju? Zašto ne citira Kuharićeve propovijedi o obljetnicama smrti
blaženoga Alojzija Stepinca? Javio se i Matvejević i kao da uza svoj Mediteranski
brevijar nije pročitao Evanđelje potpuno. Isus doista poziva na blagost, ali mnogi
zaboravljaju da je bio i oštar i strog i prema trgovcima i prema farizejima i kako
ih nimalo nije štedio. Sada se pak javljaju nositelji neke nove tolerancije koji ne
toleriraju ništa osim svojega mišljenja i stavova. Papa je danas usporedio Kristov
dolazak na zemlju kao novo svjetlo i sunce koje se pojavilo na obzoru čovječanstva,
da bi rastjerao tamu zla i neznanja. Isus se snizuje da bi čovjeka uzdigao do dostojanstva
Božjega djeteta i obdario ga odgovornošću. Potrebno je stoga roditi se odozgor. O
tome je riječ u svem djelovanju Crkve. Za to se zalažu i biskupi i kad progovore
o spolnom odgoju i kad pokušavaju naći razloge ovakve samodostatnosti u vladajućih.
A i jučerašnje izazivalaštvo homoseksualaca pred katedralom ipak je pokazalo da u
svakom žitu ima i kukolja, jer je mnogo više onih koji sućutno gledaju te jadnike
i jadnice koji svoje postupke zaodijevaju u navodnu ljubav, a upravo je tim postupcima
niječu. I kazalište pred katedralom završi, ali je nedostajao glamur vrsnika u seksualnom
odgoju. Ali i ta je predstava možda od njih i naručena. Tako je ipak uličarski završila
polemika, a ne dijalog što su biskupi tražili. A i ta je predstava dodatni trošak
na štetu državnog proračuna.