O stradanju hrvatskog sela Kostrići - pripremio Željko Tomašević
O srbočetničkom zatiranju kostrićkih Hrvata, započetom u II. svjetskom ratu i okončanom
početkom domovinskog rata, govori Željko Tomašević, član predsjedništva Hrvatskog
žrtvoslovnog društva. Selo Kostrići
u općini Majur pokraj Hrvatske Kostajnice je već za vrijeme jugokomunističkih vlasti
pratila sudbina većine hrvatskih naselja, posebno onih u krajevima naseljenim Srbima,
u kojima se zbog snažne velikosrpske hegemonije, stalno smanjivao broj Hrvata. Tako
je od 117. stanovnika prema popisu iz 1948., u Kostrićima 1991. živjelo samo 15. stanovnika. Vrhunac
srpskog terora nad kostrićkim Hrvatima dogodio se 15. studenog 1991. za vrijeme srpske
okupacijske vlasti na tom dijelu Banovine, kada su pobunjeni Srbi počinili stravičan
pokolj svih 16-ero u selu zatečenih stanovnika, zbog čega se Kostriće u proteklih
dva desetljeća često nazivalo najtužnijim selom u Hrvatskoj. Među mučki ubijenim
Hrvatima su i dvoje djece u dobi od 2. i 4. godine, Dario Jurić (Zlatkov) rođen 1987.
i Tomislav Jurić (Zlatkov) rođen 1989, i njihovi roditelji, majka Vera i otac Zlatko.
Nakon počinjenog pokolja civilnog stanovništva, zločinci su selo Kostriće potpuno
spalili, a vrijednu pokretnu imovinu otuđili. Do današnjega dana je identificirano
samo sedam žrtava, a tijela pojedinih žrtava nisu ni pronađena. Hrvatsko pravosuđe
je na temelju kriminalističke istrage PU-e Sisačko-Moslavačke, već u studenome 1991.,
uspjelo utvrditi da su ratni zločin u Kostrićima počinili pripadnici Jedinice za posebne
namjene MUP-a tzv. „SAO Krajine“ pod nazivom "Kaline" iz Komogovine s područja Dvora,
kojom je zapovijedao ratni zločinac Stevan Borojević. Ta srpska postrojba je već sredinom
listopada 1991. pobila zarobljene hrvatske civile i policajce kod naselja Volinje,
a sumnjiči ju se i za ubojstvo dvojice ruskih novinara kod Hrvatske Kostajnice 1.
rujna 1991. godine. O zločinu u Kostrićima pronađen je izvornik Zapisnika o ispitivanju
okrivljenog Stevana Borojevića Ćuka kod istražnog suca Milenka Momčilovića na okupacijskom
Okružnom sudu u Glini 21. svibnja 1992., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 47.
stavka 2. toč. 1. Kaznenog zakona Srbije, kao i druga izvorna dokumentacija okupacijskih
vlasti tzv. „Republike srpske krajine“ pronađena nakon vojno-redarstvene akcije "Oluja"
u kolovozu 1995., koja je predana MUP-u RH-e i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom
centru Domovinskog rata u Zagrebu. Prema iskazu Stevana Borojevića Ćuka, on je
zajedno s „jednim borcem Medićem i jednim dobrovoljcem srbijancem“, dobio naredbu
o „čišćenju“ sela Kostrića. Navodi da su u selu već naišli na srpske borce, od kojih
mu je jedan rekao da u jednoj kući postoji jedna mlađa žena s dvoje djece i dvije
starije osobe, nakon čega su se skupili kod te kuće, a ulaskom u kuću je vidio da
čitava obitelj uplašena sjedi na krevetu, a mlađa žena da se tresla i plakala uz dvoje
djece od 2. i 4. godine. Navodi da je tek sutradan saznao da je cijela obitelj pobijena. Unatoč
postojećim dokumentima, svjedočenjima i podatcima pribavljenih u istrazi, nadležno
Državno odvjetništvo RH-e do današnjega dana nije podignulo optužnicu protiv počinitelja
tog ratnog zločina, koji prema dostupnim podatcima, žive u susjednoj Bosni i Hercegovini
na području tzv. „Republike Srpske“. Dok se takvim dokazima ne poklanja vjera,
nije nam se moguće ne prisjetiti iznimno revnosnog postupanja Državnog odvjetništva
RH-e u postupcima protiv hrvatskih branitelja, uključujući njihove zapovjednike i
generale HV-e, kada se poklanjalo vjeru iskazima svjedoka koji su 1991. bili oružani
napadači na Republiku Hrvatsku, a potom ih se dovozilo svjedočiti iz Srbije, gdje
su prethodno podrobno pripremani i upućivani za svjedočenja u svrhu donošenja osuđujućih
presuda optuženim hrvatskim braniteljima, ili se pak osuđujuća presuda donosila na
osnovi iskaza moralno i zdravstveno upitnih osoba, kojima su u svrhu željenog svjedočenja,
u potpunosti opraštana navodno osobno počinjena ubojstva. A samo na području Sisačko-Moslavačke
županije su do sada otkrivene 43. mnoštvene grobnice Hrvata koje su pobili pobunjeni
Srbi, većinom tijekom 1991. i 1992. godine. Javnosti su poznatije one u Petrinji,
Glini, Baćinu, Hrvatskoj Kostajnici, Donjem Hrastovcu, Sunji, Gornjem Viduševcu, Novom
Selu Glinskom, Glinskoj Poljani, Borojeviću i Gornjem Taborištu. Spomen obilježje
mnoštvene grobnice u Hrastićima koje je otkriveno 18. svibnja 2011., simbolički je
bilo 16. spomen-obilježje mnoštvene grobnice u toj hrvatskoj županiji. Za sve
te mnoštvene srpske ratne zločina nad Hrvatima Banovine i Pounja, jednako kao i za
stravične srpske zločine počinjene u Borovu Selu, Škabrnji, Voćinu, Kusonjama, Bučju,
na Vukovarskom sajmištu i Ovčari, Lovasu, Tovarniku, Antinu i drugim hrvatskim mjestima,
gotovo da nitko od srpskih zločinaca nije osuđen. Istodobno, nakon oslobađajuće
presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, pojedini vodeći hrvatski
dužnosnici i čelnici tzv. nevladinih udruga, koje su se prethodno posebno iskazivale
djelovanjem upravljenim izricanju osude za ratni zločin udruženog zločinačkog pothvata,
javno su tražili da procesuiranje zločina počinjenih tijekom i nakon vojno-redarstvene
operacije „Oluja“ iz 1995., bude prioritet hrvatskoga pravosuđa? S pravom se pitamo,
na temelju koje se to moralne, etičke ili zakonske norme smije vrijeđati žrtve, dijeleći
ih na važnije i manje važne ili još gore, na važne i nevažne? Ako već utvrđujemo prioritete
u istraživanju žrtava i procesuiranju ratnih zločina, zar se naravnim mjerilima prioriteta
ne ukazuju tek vrijeme počinjenja zločina i raspoloživost dokaza? Za Hrvatski
program Radio Vatikana pripremio Željko Tomašević, član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog
društva Za objavu na mrežnoj stranici Radio Vatikana, popis ubijenih i nestalih
žrtava sela Kostrići 15. studenog 1991. godine: 1. Bašić, Mije Petar rođen 1898.
godine 2. Bašić, Franje Marija rođena 1907. godine 3. Bašić, Vilka Petar rođen
1940. godine 4. Bašić, Franje Jelka rođena 1938. godine 5. Bunjevac, Mate Kata
rođena 1905. godine 6. Jurić, Josipa Milka rođena 1929 godine 7. Jurić, Antuna
Zlatko rođen 1956. godine 8. Jurić, Jure Vera rođena 1959. godine 9 . Jurić,
Zlatka Dario rođen 1987. godine ( dijete ) 10. Jurić, Zlatka Tomislav rođen 1989.
godine ( dijete ) 11. Jurić, Josipa Marija rođena 1930. godine 12. Kostrić,
Petra Marija rođena 1924. godine 13. Kozić, Mate Jure rođen 1939. godine 14.
Kozić, Ive Anka rođena 1942. godine 15. Krizman, Filipa Ferdinand rođen 1925. godine 16.
Krizman, Petra Marija rođena 1928. godine