Blagdan svetoga Ivana apostola

Crkva danas slavi svetoga Ivana apostola, kojem je Sveti Otac 2006. godine posvetio tri opće audijencije. On je ljubljeni učenik Isusov, a središte je njegova navještaja da je Bog ljubav.
Svetoga je Ivana nosila želja da nevidljivo prikaže vidljivim. On je izuzetan svjedok, nazočan je Kristovu preobraženju na brdu Tabor, jedini je od apostola tijekom Isusove muke ostao s Marijom kod križa, a vjerovao je u Isusovo uskrsnuće i prije nego je vidio prazan grob. Jedini način da se vidi Boga, u smrti ili slavi, jest imati oči ljubavi jer „Bog je ljubav“.
Sveti Ivan želi reći da je ljubav Božja bit; svekoliko Božje djelovanje proizlazi i prožeto je ljubavlju, Bog iz ljubavi i s ljubavlju čini sve. Premda ne možemo uvijek odmah shvatiti tu ljubav, ipak je prava ljubav – kazao je Sveti Otac 9. kolovoza 2006. godine.
U svijetu ima zla i mnogo mržnje. Crkva je uvijek bila progonjena, a povijest ostaje zagonetna i neshvatljiva. Nitko je ne može proniknuti. Ona je poput knjige zapečaćene sa sedam pečata. Jedino Isus, žrtvovani Jaganjac – veli sveti Ivana u Knjizi otkrivenja – može skinuti pečate i dati smisao prividno apsurdnoj povijesti.
Isus, Sin Božji, na ovoj je zemlji nemoćan, ranjen i mrtav Jaganjac. A ipak je uspravan, stoji na nogama, stoji pred Božjim prijestoljem i sudjeluje u božanskoj moći. On u svojim rukama drži povijest svijeta. Tako nam vidjelac iz Knjige otkrivenja poručuje: ufajte se u Isusa, ne bojte se ni protivnih moći, ni progona! Ranjeni i umrli Jaganjac pobjeđuje. Slijedite Jaganjca Isusa, povjerite se Isusu, krenite njegovim putom. Premda Jaganjac u ovom svijetu izgleda slab, On je ipak pobjednik – istaknuo je Benedikt XVI. 23. kolovoza 2006. godine.
Jedino ljubav daje smisao povijesti, jedino ljubav omogućuje vidjeti Boga. Stoga sveti Ivan neodoljivo podsjeća na Isusove riječi: „Kao što sam ja vas ljubio, tako i vi ljubite jedni druge“. Isusove riječi, 'kao što sam ja vas ljubio' poziv su i uznemirenje, one su kristološki cilj koji može izgledati nedostižan, ali su istodobno i poticaj da se ne zadovoljimo s postignutim. Ne dopušta nam da se zadovoljimo s tim kakvi jesmo, nego nas potiče da ustrajemo na putu prema tom cilju – objasnio je Papa 9. kolovoza 2006. godine.