Papin govor članovima
Rimske kurije Lucetta Scaraffia analizira na prvoj stranici vatikanskoga dnevnika
L'Osservatore Romano od 23. prosinca, te već u naslovu ističe da je to obrana
ljudske kulture. Papa svojim izrazitim stilom najprije upućuje na Isusa Krista kojega
imamo slijediti da bi onda progovorio o gorućim problemima današnjega čovječanstva
pa se to tiče ne samo vjernika nego i nevjernika. Tko će Papi osporiti pravo da o
tim problemima govori? Na toj su crti i naši biskupi, kako ćemo čuti uskoro, ali njima
se uopće osporava pravo da o gorućim pitanjima hrvatskoga društva kojega su i oni
dio i to još na čelu one zajednice koju zovemo Crkva. Zanimljivo se razmišljanje
gospođe Lidije Paris pojavilo na elektronskom portalu hrsvijet.net o tome je li vjera
doista baš samo privatna stvar. Autorica tvrdi da je to mučni ostatak komunizma, ali
analizarajući i druge vjere, zaključuje da sve one govore o grijehu i da je zapravo
to ono što osporavateljima biskupa smeta kad upućuju na uzroke različitih zastranjivanja
koja su vrlo često smišljeno grješna. Stoga se autorica pita zašto bi stajališta lezbijki
i homoseksualaca bila nešto javno, a vjerska stajališta samo privatno. Razlog stalnog
pozivanja na pravo, autorica vidi i u našem vjerničkom zakazivanju, ali i u đavolskom
planu new agea za niveliranjem svega, osim prava da se pozivam samo na svoje pravo.
Vrlo vješto Lidija Paris rabi i zahtjeve katekizma odakle i proizlaze i prava i dužnosti
da se primjerice neuka pouči, izgrednika ukori, slabomu pomogne itd, jer tu je zapravo
riječ samo o ljubavi na djelu odnosno o toj temeljnoj zapovijedi po kojoj će nad nama
biti izrečen konačni pravorijek. Tako jednako autorica izričito govori i o glavnim
grijesima, ali i o darovima Duha Svetoga ne bi li upozorila tu našu javnost s kojih
misli vodilja naši biskupi nastupaju. Biskup Sankt Gallena i budući predsjednik švicarske
biskupske konferencije Markus Büchel djelovanje medija ovako jednom rečenicom definira:
Medijima je više stalo do polarizacije nego do temeljnih pitanja. Možda bismo to mogli
jednostavno reći da je riječ o površnosti medija, a svojim mudrovanjima daju samo
privid temeljitosti. Mi vjernici znamo da očekujemo rođenje Krista Spasitelja. A od
čega nas spašava, ako ne od grijeha. Oni koji ne priznaju grješnost niječu i potrebu
za Spasiteljem, jer samima sebi postaju mjerilo ponašanja i navodne slobode. Dobro
je to u svojem intervjuu Jutarnjem protumačio Stipe Pletikosa, vratar hrvatske nogometne
reprezentacije. A nedavno preminuli kardinal Martini napisao je svojedobno da se sloboda
na žalost shvaća kao neposredno djelovanje za posjedovanje svega pa i užitaka te se
za njima grozničavo ide želeći sve i odmah ne vodeći računa o temeljnoj postupnosti.
Time su na žalost ranjena i prijateljstva i ljubav.