Treća adventska propovijed u Vatikanu

Kršćanskom radošću treba evangelizirati svijet, radošću punom nade, povjerenja, punine smisla, darovima koji dolaze od Boga – istaknuo je otac Raniero Cantalamessa u trećoj adventskoj propovijedi u Vatikanu, održanoj jučer pred Papom i članovima Rimske kurije.
Turobna žalost mnoge u grlu steže, naročito u božićno vrijeme – ustvrdio je otac Cantalamessa, dodajući da ta žalost ne ovisi o pomanjkanju darova, jer je u bogatim zemljama više izrazita nego u siromašnim. A to je žalost beznadnih, pesimista, koji se srde na čovjeka i svijet. Nasuprot te žalosti stoji kršćanska radost, koja potječe iz Božjega djelovanja u vremenu i koja se poput titranja i radosnog vala širi na naraštaje – ustvrdio je otac Cantalamessa.
Kršćanska je radost nutarnja, ne dolazi izvana, nego iznutra, ona je poput planinskih jezera koja se ne napajaju riječnom nego svojom izvorskom vodom. Rađa se iz tajanstvenog i neprestanog djelovanja Božjega u ljudskom srcu, ispunjenom milošću – kazao je nadalje propovjednik dodajući: Ona je djelo Duha a očituje se u mirnoći srca, u punini smisla, u srcu kadrom ljubiti i biti ljubljeno, i osobito u nadi, bez koje nema ni radosti – kazao je propovjednik.
A kako može ta radost zahvatiti i zaraziti Crkvu – zapitao je propovjednik odgovarajući: Ako današnja Crkva, sa svojim tjeskobama i patnjama koje je tište, želi pronaći putove hrabrosti i radosti, onda mora dobro otvoriti oči da vidi to što Bog u njoj čini. Možda zatvaramo oči misleći da tako zatvaramo oči i mnogim zlikovcima u Crkvi i izdajama brojnih njezinih službenika? Ne, ali budući da svijet i obavijesna sredstva vide samo ono što je negativno u Crkvi, dobro je podignuti pogled i vidjeti svijetle strane Crkve, njezinu svetost – ustvrdio je otac Cantalamessa.
Te svijetle strane postoje, unatoč onima koji tvrde – kako je nedavno pisalo i u jednom londonskom autobusu, „Bog vjerojatno ne postoji. Prestani se dakle mučiti i uživaj u životu.“ Poruka je jasna i želi reći da se vjera u Boga protivi radosnom življenju, da je vjera neprijateljica radosti, te da bi bez vjere svijet bio sretniji – objasnio je propovjednik dodajući kako treba odgovoriti propagandi koja mlade udaljuje od Boga.
Uživanje droge, zloporaba spolnosti, ubilačko nasilje upriličuju trenutačnu opojnost užitka, a posljedica je moralno, a često i fizičko, uništenje osobe. Krist je preokrenuo odnos između užitka i bola. On se umjesto predlaganoj radosti podložio križu. Više užitak ne završava patnjom, nego patnja vodi u radost života – istaknuo je otac Cantalamessa.
Uostalom – istaknuo je propovjednik – u Svetom pismu tijek vremena slijedi značajno udaljavanje od općeg shvaćanja. Po ljudskom shvaćanju dan počinje jutrom a završava noću, a prema Svetom pismu započinje noću a završava svjetlom: i bi večer i bi jutro: prvi dan, veli opis stvaranja. I u liturgiji svetkovine počinje Prvom večernjom. Što bi to značilo? To znači da je život bez Boga dan koji završava noću, a s Bogom je noć, katkada i vrlo mračna, ali završava u danu, a taj je dan bez zalaska sunca – objasnio je otac Cantalamessa.
Kada svijet kuca na vrata Crkve, čak kad to čini nasilno i ljutito, čini to jer traži radost – ustvrdio je propovjednik dodajući da se i u Crkvi, a ne samo izvan nje, osjeća velika potreba radosti. Kršćani svjedoče radost kad u dijalogu sa svijetom i međusobno izbjegavaju oporost i nekorisnu srdžbu, kad ulijevaju pouzdanje, oponašajući Boga koji daje kišu i nepravednima. Papa Pavao VI. u svojoj apostolskoj pobudnici o radosti, napisanoj u posljednjim godinama pontifikata, govorio je o pozitivnom gledanju na osobe i stvari, a to je plod ljudskog duha prosvijetljenog Duhom Svetim – zaključio je otac Cantalamessa.