Europski vidici (6)

Europski vidici (6)
19. studenoga 2012.
Siromaštvo i društveno isključivanje u Europi

Od Atene do Lisabona, od Italije do Finske, stotine tisuća europskih građana izašli su na trgove protiv politike štednje, zabrinuti za svoju budućnost kao i za budućnost svoje djece. U takvu ozračju, EBU, koji objedinjuje radijske i televizijske postaje Europe i drugih zemalja, najavio je za 29. studenoga Dan za osvješćivanja o temi „Zašto siromaštvo?“ Tim će se povodom u eter pustiti televizijski dokumentarci, radijski prijenosi, inicijative na webu i društvenim mrežama, kojima će pridonijeti ovih tjedana i Vatikanski Radio.

Kriza, očito, nije samo gospodarska. Dio je društvenog ustroja te etike osobnih i skupnih odnosa. Ta kriza pod znak pitanja stavlja i vladajuće strukture i svijet rada, stanovnike i političare građanskog društva, crkve i zajednice drugih vjera. S neočekivanim posljedicama. Od svih jednakih zahtijeva preuzimanje odgovornosti što se može sažeti u tri ključne riječi: ozbiljnost, pravda, ljubav.

Sve je očitije da postoje osobni i kolektivni stavovi koji podupiru političke, gospodarske, administrativne pothvate. Ozbiljnost poziva na poštovanje dostojanstva osobe i materijalnih izvora, poziva na ispravnost u njihovim usmjerenjima, zahtijeva njihovu uporabu za opće dobro svih, a ne samo za sebe. Promatramo li brojke, stvarnost je rječita. Računa se da u Europi ima 80 milijuna osoba koje žive u siromaštvu, a to je više od 16% ukupnosti pučanstva u Europskoj uniji. Većina su žene, a čak 20 milijuna djece. (*1)

Valja dakle stvoriti prostor za pravdu „koja drugom daje ono što je njegovo, što spada na njega s razloga njegova postojanja i djelovanja“, kako je pisao Benedikt XVI. u enciklici Caritas in Veritate o cjelovitom ljudskom razvoju. Nezaposlenost, u porastu među mladima, doseljenicima i neškolovanima, nije samo gospodarski problem. (*2) On te osobe lišava njihova mjesta u društvu, ponižava njihov mogući doprinos rastu pojedinih zemalja, onemogućava im da budu graditelji svoje budućnosti i budućnosti njihovih obitelji. U tako zakočenom stanju, kako su to pisali talijanski biskupi, opasnost je od toga da se pothranjuje „ljutnja poštenih kojima se pridružuje krik isključenih i onih koji se danas zapravo osjećaju strani društvu, bez prava na riječ i koje se ne sluša.“

Europska je unija naslovila svoj plan protiv siromaštva i društvenoga isključenja europskim okvirom za društvenom i teritorijalnom kohezijom. Budući da je riječ o muškarcima i ženama, dodajmo da se u tom okviru ljubav može prepoznati kao sastavnica temeljne važnosti u međuljudskim odnosima, pa i javnim, da bi se potaknula nada i poticao doprinos svih. Kao što nas podsjeća Benedikt XVI. 'grad za ljude' ne promiče se samo odnosima prava i dužnosti, nego još prije odnosima besplatnosti, milosrđa i zajedništva.

I sam razvoj naroda ovisi ponajprije o priznanju da smo samo jedna obitelj koja surađuje u pravom zajedništvu a tvore ju subjekti koji jednostavno žive jedan kraj drugoga.Pietro Cocco, novinar Vatikanskoga radija
Bilješke

1 – Najviši postotci osoba koje pogađa “siromaštvo ili isključenje iz društva” ima Bugarska (41,6%), Rumunjska (41,4%), Letonija (38,1%), Latvija (33,4%), Mađarska i Irska (29,9%), Grčka (27,7%),Španjolska (25,5%) i Italija (24,5%).
Europski okvir otežava i 22% onih koji rade a na rubu su siromaštva ili žive u obiteljima koje su označene “niskom zaposlenošću”. Evo najrizičnijih zemalja: Irska (22,9%), zatim Ujedinjeno Kraljevstvo (13,1%), Belgija (12,6%), Letonija (12,2%), Njemačka (11,1%), Danska (10,3%) te Italija (10,2%).
Ne smije se zanemariti glede toga problema i izravna posljedica moguće slabiji pristup izvorima određenima za obrazovanje i odgoj.

2- Što se tiče nezaposlenosti mladih u Europskoj uniji uglavnom se brojevi kreću od 21,4%, ali u jedanaest je zemalja više od 25%.