Potreba čovjeka za slobodom

Gotovo svi hrvatski novinski kao i internetski portali donose Pupovčeve riječi iz intervjua austrijskom Der Standardu da je zabrinut za Srbe u Hrvatskoj jer da smo navodno u devedesetima. To nije ništa novo jer je i prvi Memorandum SANU-a građen na toj zabrinutosti kad su Srbi prestali biti gospodari u pojedinim segmentima bivše Jugoslavije, a to znači, da ako nisu glavni, odmah su ugroženi. Iz te ugroženosti počeli su agresiju i sve ostalo. Pobrali su bostan, pa su ugroženi. I Hitler je govorio o ugroženosti Nijemaca da onda provede svoje namjere. Nisu se ostvarile, kao ni Miloševićeve. U Beogradu na parastosu za žrtve Oluje isticalo se, kako prenosi Večernji, da bi oni koji slave Oluju mogli je i ponoviti. To je točno. Jer Oluja nije došla napamet, nego iz krajnje potrebe za slobodom i oslobođenjem kad ti netko ne da disati, kad ti netko oduzima tvoje, kad ti netko ubija i razara bližnje i dobra. I Doris Pack ističe da je Oluja legitimna akcija, a da Haški sud radi dobro. Ne može biti dobro, misle neki, kad je protiv njih. A Pupovac i njemu slični nikad se nisu pitali o žrtvama velikosrpske agresije pa ni o žrtvama u Bosni i Hercegovini odakle su protjerani mnogi Hrvati, ali ni o žrtvama u Srijemu i Vojvodini odakle su mnogi Hrvati bili prisiljeni napustiti svoje kuće i imanja.
No pravo je čudo na Novi list s pravom poziva predsjednika Hrvatske na dodatne satove iz povijesti posebice glede pobijenih Hrvata i razorenih sela poput Boričevaca i drugih nedaleko Donjeg Lapca na početku Drugoga svjetskoga rata i o njima se nije smjelo uopće govoriti, ali se veličalo četnike i partizane, te navodno antifašističke, uzročnike tih zlodjela.
Naši generali junaci i vitezovi povratnici iz Haaga doista se tako i ponašaju: junački i viteški, ljudski i kršćanski unatoč svima.