Uz misna čitanja 34. nedjelje kroz godinu – Svetkovina Krista Kralja, razmišlja p. Danijel Koraca

Današnjom svetkovinom Krista Kralja zaključujemo jednu crkvenu godinu, zaključujemo godišnje slavljenje Kristova otajstva. Slaveći tako uvijek iznova otajstva otkupljenja, podsjeća nas saborska konstitucija o liturgiji, Crkva otvara vjernicima bogatstva kreposti i zasluga svojega Gospodina, tako da na neki način postaju prisutnima u svako vrijeme te vjernici s njima dođu u dodir i napune se milošću spasenja. Ova zadnja nedjelja u liturgijskoj godini još jednom u svom svojem sjaju stavlja pred nas Krista pobjednika, pobjednika i posljednjeg neprijatelja, kako će reći sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćanima, smrti. Ova svetkovina pred nas stavlja Krista uskrsloga u Očevoj slavi. Stoga ulazna pjesma današnje svetkovine pjeva: „Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova.“ Bog Otac nas je po Kristovoj žrtvi oslobodio od vlasti tame i prenio u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje. Taj plod Kristove žrtve upravo po liturgiji postaje djelotvoran i za svakoga od nas. U liturgiji krštenja suukopani smo s Kristom, da s njim i uskrsnemo. Postali smo dionici njega koji je kralj, prorok i svećenik. U liturgiji euharistije pak neprestano dolazimo u doticaj s Kristovom žrtvom na križu, onom žrtvom po kojoj nas je svojom krvlju Krist otkupio od naših grijeha.
Zanimljivo je da Krist o sebi kao kralju u evanđelju govori samo jedanput, i to u trenutku kad se kao optuženik našao pred sudačkom stolicom na kojoj je sjedio Pilat. „Ti si dakle kralj?“ glasio je Pilatov upit. „Ti kažeš, ja sam kralj“ odgovara Isus. Ali narav Kristova kraljevstva razlikuje se od pojma kralja kojeg je imao Pilat, od pojma kojeg su imali Isusovi suvremenici, od pojma kralja kojeg i mi danas imamo. Isusovo je kraljevstvo, kako to izričemo u predslovlju današnje euharistijske molitve, kraljevstvo istine i života, svetosti i milosti, pravde, ljubavi i mira. To su vrijednosti Isusova kraljevstva, vrijednosti koje slijedi Isusov učenik. To su vrijednosti za koje bi svi mi trebali uložiti svoje živote. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, ali se u ovome svijetu ostvaruje. To djelo je započeo Krist, a mi smo u njega uključeni svojim krštenjem i svojim djelovanjem trebamo upravo širiti vrijednosti Božjega kraljevstva kako bi ovaj naš svijet, koji je Božji po stvaranju a još više po otkupljenju, iz dana u dan doista bio što više njegov, jer još uvijek nije sve njemu podloženo.
U svojim duhovnim vježbama sv. Ignacije Lojolski kao jednu od ključnih meditacija donosi upravo meditaciju pod nazivom „O Kristu Kralju“. U toj meditaciji sv. Ignacije pred vježbenika stavlja Krista Gospodina, vječnoga Kralja, i pred njim cijeli svijet koji on poziva, kao i svakoga pojedinca napose, te im zbori: „Moja je odluka da sebi podvrgnem cijeli svijet i sve svoje neprijatelje da tako uđem u slavu svoga Oca. Stoga tko hoće poći sa mnom, mora se sa mnom truditi pa da me, kao što me pratio u naporu, tako slijedi i u slavi.“ Promislit ću kako će svi u kojih bude pameti i razuma cijelu svoju osobu ponuditi za taj pothvat. Oni pak koji žele pokazati što veću privrženost i istaknuti se u svakoj službi svoga vječnoga Kralja i Gospodara svih stvari, neće samo ponuditi cijelu svoju osobu za taj pothvat nego će radeći i protiv vlastite sjetilnosti, protiv ljubavi puti i svijeta, prinijeti žrtve veće cijene i veće vrijednosti.
Pozvani smo svi kao vjernici zajedno s Gospodinom izgrađivati kraljevstvo Božje. Da bi to doista bilo moguće Krist mora najprije postati mojim osobnim kraljem, kraljem moga srca. Moje srce treba postati, kako to pjevamo u pjesmi „Moj Isuse“, njegovim svetim prijestoljem.
Gotovo svakodnevno molimo i nekoliko puta na dan „dođi kraljevstvo Tvoje“. Očekujem li ja da to kraljevstvo dođe odnekud ili se uključujem kao suradnik u ostvarenju toga kraljevstva? Nije uopće upitno da li je Krist Kralj univerzuma, makrokozmosa, nego je li kralj mikrokozmosa, mog srca. I dok se radujemo zbog Kristove pobjede nad grijehom, nad smrću, nad sotonom i dok slavimo njegov kraljevski naslov molimo da doista Krist osvoji svako srce. Da njegovo srce bude uzor svim srcima.