Najnoviji broj Glasa Koncila iz pera glavnog urednik donosi komentar na oslobađajuću
presudu našim generalima junacima u Hagu te najprije ističe u dva dana višekratno
i kao nikad ispunjenu katedralu u Zagrebu. Bilo je razloga za molitvene vapaje za
pravdu i istinu, a kad su se one pokazale, za zahvalnost, ističe monsinjor Miklenić
te svoj komentar jezgrovito završava: Velikosrpska agresija izazvala je brojne
žrtve i na strani napadnutih Hrvata, Bošnjaka i Albanaca, ali i na vlastitoj, srpskoj
strani, pa je kucnuo čas da srpska politika konačno preuzme odgovornost za ta nedjela
i prestane obmanjivati i optuživati za srpske žrtve koje se nikada ne bi dogodile
da nije bilo nasilnog provođenja velikosrpskoga projekta. Haška oslobađajuća presuda
ne samo da omogućava nego i nalaže da se pitanje žrtava gleda i vrednuje u objektivnim
okolnostima po slijedu kako su događaji tekli, tj. polazeći od uzroka prema posljedicama
- što je ujedno i jedini razuman i pravedan pristup. Politizacija dijela tužiteljstva
haškoga suda namjerno je ignorirala slijed uzrok-posljedica - a tu su politizaciju
mazohistički prihvatile i brojne političke stranke, državne strukture i većina medija
u Hrvatskoj - a sada oslobađajuća presuda odbacuje to zlobno politikantstvo, ističe
komentator pa izražava želju da vlada pročisti svoje redove od onih koji ne žele dobro
Hrvatskoj. Da ne bi sve bilo lijepo, trude se uvijek vrijedni ljevičarski trudbenici
feralovci. Tako Ante Tomić pozdravlja imenjaka Gotovinu, ali ga odmah, prema želji
nekih u vlasti da se ukine ispovjedna tajna, počinje ispitivati u javnoj ispovjedaonici
tražeći od njega da mu položi račune kao nekakvom bogu. Na što sve ljevičari dođu.
U Glasu Slavonije Ivica Šola nabraja neke od onih koji se isčuđavaju oslobađajućoj
presudi, jer su pravili od njega zločinački mit, sad bi na Gotovini željeli zaraditi
političke bodove. No on ih, premda to ne mogu priznati ipak gotovo desničarski iznenađuje.
Šola doslovno piše: Ministar branitelja Fred Matić već zvecka kolajnama, odlikovanjima
koje mu kani zataknuti, svi se natječu u trčanju u pomoć pobjedniku, pripicoknuti
njegovoj osobnosti, poput Jutarnjeg lista koji je u samo par minuta totalno
okrenuo priču i naslove. I notorni Žarko Puhovski koji je dobar dio svojih energija
uložio u stvaranje negativnog mita o Gotovini i Oluji stavlja se u komičnu poziciju
vidovitog Milana i kaže kako se “Gotovina vidi na visokoj političkoj funkciji.” Šola
svoj komentar zaključuje: Koje su Gotovinine svjetonazorske ili političke odrednice,
to on zna, to je njegova stvar i pravo. No ono što udara u oči jest da je “nekima”
nevjerojatno da može postojati Hrvat katolik koji je pametan, pristojan, obrazovan,
a čak nije ni ratni zločinac!