Na
zasluženom kraju svakog teškog dana, Gospodine, ne želiš nam reći što sve to znači?
I da Ti možeš pronaći neki razlog za vjerovanje? Tako se izražava američki glazbenik
i kantautor Bruce Springsteen, u jednom od svojih najžalosnijih albuma o ljudskom
i društvenom stanju svoje zemlje.
Njegove riječi nadilaze zemljopisne granice.
To je pitanje i ovdje, u Europi, jedan od glavnih problema suvremene kulture, zaoštren
gospodarskom krizom i nerazumijevanjem koje mnogi osjećaju između onoga što proživljavaju
i mogućnosti da negdje dalje postoji neki smisao.
Za vjernike je jasno da se
može govoriti o krizi vjere i isključivanju Boga iz obzora života, ali prije toga
postoji još jedan vidik. On se odnosi na mogućnost da se prenosi sâm smisao, da vjera
može biti podijeljena. Presnažan je osjećaj praznine, odvojenosti, te gubitka identiteta
koji osjećaju brojne osobe.
Na kojem je onda zajedničkom temelju misli, osjećaja,
uzajamnoga povjerenja i očekivanja moguće prenijeti neki razlog za vjerovanje?
Da
bismo mogli nešto prenijeti, pozvani smo na novu inkulturaciju misli i vjere, kako
bi riječi i obzori značenja izrazili tijelo i krv današnjih muškaraca i žena, odnosno
sviju. Potrebno je rabiti razum i srce, kako neumorno ponavlja papa Benedikt XVI.,
kako bismo na taj način nastavili zajedničku pripovijest te ju, za one koji posjeduju
dar, i otvorili Bogu.
Taj posao inkulturacije, prijenosa vrijednosti, dijaloga
među kulturama i vjerama, poziva u igru srce ljudi, odnosno sposobnost za življenje
dimenzije odnosa i zajednice.
Slobodno nam srce, naime, daje da drugoga prepoznamo
kao brata. Samo će nam to pomoći prekriti krhkost koju živimo, ispraviti nepravde
i samoće koje pogađaju veliki dio čovječanstva, počevši od naših gradova. Tako ćemo
moći pronaći i razloge vjerovanja na kraju teškoga dana.