Uz misna čitanja blagdana Svih svetih razmišlja p. Alan Modrić

Od kada postoji kršćanstvo sveci su oduvijek bili znak svojim suvremenicima da Isus Krist nije živio samo tijekom svog zemaljskog hoda u rimskoj pokrajini Palestini nego da je živio i da živi i u vrijeme svojih svetih nasljedovatelja koji su na mnogovrsne načine svjedočili i dalje svjedoče Njegovu osobu i ljubav, koji su ga donosili i koji ga donose ljudima svih vremena. Na svetkovinu Svih svetih odajemo čast i slavu onima koje je sam Isus već unaprijed proglasio svetima i blaženima u svojih osam blaženstava o kojima slušamo u odlomku Matejevog evanđelja koje se čita na svetkovinu Svih svetih. Slavimo Crkvu proslavljenih, one koji nisu službeno proglašeni svecima, ali koji su svojim životom u vjernosti Kristovom evanđelju zaslužili da se nađu u velikom mnoštvu o kojemu govori sv. Ivan u knjizi Otkrivenja: “Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, palme im u rukama.“
Upravo nam ovo 1. misno čitanje na svetkovinu Svih Svetih pokazuje koji je konačni cilj Božjega naroda koji hodočasti na ovoj zemlji: spasenje i konačna proslava. Navodi se broj 144.000 koji ima svoju simboliku u skladu s istočnom mistikom brojeva: 144 je u biti broj 12 pomnožen sam sa sobom, a taj broj 12 označava savršeni Izrael, dok broj tisuću simbolizira beskrajnost. Zbog toga će u tom izabranom, svetom narodu biti veliko mnoštvo obučeno u haljine oprane i izbijeljene u krvi Jaganjčevoj. Među tim izabranicima Božjim više nema razlika, oni dolaze iz svih naroda, i plemena, i puka, i jezika, prošli su kroz „nevolju veliku“, i sada dijele isto dostojanstvo, odnosno iste bijele haljine i nose pobjedničke palme u rukama, kao u slavlju blagdana Sjenica. Vjerni Gospodinu Isusu Kristu sada se nalaze zajedno s Njime u slavi samoga Boga.
Dok nam Knjiga Otkrivenja opisuje budućnost djece Božje u Nebeskoj slavi, dotle nas Prva Ivanova poslanica (2.čitanje) uvodi u sadašnju stvarnost gdje još živimo kao u „zagonetki“. Takav život je naporan jer je ispunjen neshvaćanjem sa strane „svijeta“, koji je simbol zla i nevjere. S obzirom da zlo i nevjera ne shvaćaju i ne priznaju Boga, jednaka takva sudbina prati i Božju djecu. Budući da još nije u potpunosti očito kakva će biti slava djece Božje u Nebesima, ono što njih podržava, hrabri i tješi u ovome životu jest vjera da će oni, koji ustraju na pravednom putu, biti slični Gospodinu jer će Ga vidjeti onakvim kakvim On jest, i to je upravo ona nada koju u nama potiče svetkovina Svih svetih – vječni i blaženi život u društvu vjernih i pravednih nasljedovatelja Jaganjca Božjega.
Prema tom konačnom cilju vode Blaženstva, velika povelja kršćanstva, o kojima slušamo u odlomku Matejevog evanđelja koji se čita na svetkovinu Svih svetih. Ona su najpotpunija i najzahtjevnija definicija svetosti, iznose lik čovjeka dostojna da pripada Bogu, da prizna njegovo veličanstvo i živi u posvemašnjem zajedništvu s njim – upravo sve značajke koje rese one kojih se prisjećamo na svetkovinu Svih Svetih.
Prvo blaženstvo: „Blago siromasima u duhu“ je temeljno blaženstvo jer da bi netko ljubio Boga, bio mu vjeran i hodio njegovim putem mora se odreći svega što ga priječi da postane jedno s Gospodinom, da bude raspoloživ za ostvarenje Božjega nauma u svome životu. Kada netko u duhu postane siromah, odnosno kada više nije vezan bilo za materijalna bogatstva, bilo za svoju sebičnost i oholost, tada doživljava stanje blaženstva, u tom trenutku posve se predaje Bogu, od njega sve očekuje, spreman je uvijek ispuniti volju Oca nebeskoga. Takav čovjek živi u zajedništvu s Bogom već ovdje na zemlji, što je bit svake svetosti.
To siromaštvo u duhu prožima i sva ostala blaženstva jer siromah u duhu ima glad i žeđu za pravednosti što znači da žudi za ostvarenjem Božje volje u svijetu. On je također i milosrdan prema bližnjemu, čista srca (otvoren, iskren i srdačan), mirotvorac, progonjen zbog pravednosti, zbog Krista i njegovog evanđelja. Uglavnom siromah u duhu je onaj koji živi Kristova blaženstva u svoj svojoj punini, a takav život su vodili oni vjerni i pravedni kojih se prisjećamo kada govorimo o Svim Svetima.
Kakva je poruka upućena nama danas u 21. stoljeću na svetkovinu Svih svetih? Krist nam upućuje poziv da budemo sveti, da budemo savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski, jer svetost nije privilegija i nije rezervirana samo za neku malobrojnu elitu naše vjere, nego je bitno urezana u naš kršćanski način življenja, svi mi možemo postati sveti, što želi reći da svi možemo uživati kao pobjednici u Božjoj blizini za vječna vremena. Međutim, to ne znači da se svetost postiže lako, bez napora – tu je potrebna velika založenost, potrebno je da vjernik svu svoju snagu, cijelo srce, svu dušu uloži u borbi protiv mnogobrojnih protivština koje nas svakim danom salijeću i koje nam se nude u današnje vrijeme, kao i u borbi za dobro i ljubav u svijetu. Kao uzor kako se vodi ta životna borba neka nam ponajprije svijetli primjer našega Gospodina Isusa Krista, a isto tako i svih onih naših proslavljenih prethodnika koje častimo na svetkovinu Svih Svetih. Blagoslov Oca nebeskoga i zagovor Blažene Djevice Marije pratili nas u tom našem svetom pothvatu!