„Seljenja: hodočašće vjere i nade“, tema je danas objavljene Papine poruke za 99.
svjetski dan selioca i izbjeglice. U dokumentu Papa naglašava da, unatoč sadašnjoj
gospodarskoj krizi, valja uvijek poštivati temeljna prava selioca. Potiče dakle države
da hermetički ne zatvaraju granice, nego da radije u korijenu riješe ranu trgovine
i izrabljivanja osoba. Vjera i nada često ispunjaju zavežljaj selilaca, stoga ih
se ne smije ubijati – piše Sveti Otac u poruci za sljedeći Dan selioca koji će se
obilježavati 13. siječnja 2013. godine. Papa ističe prinos koji selioci mogu dati
društvu i Crkvi zemalja u koje dolaze. Stoga, opominje papa Benedikt XVI., iako svaka
država ima pravo određivati selilačke prilive imajući u vidiku opće dobro, uvijek
se ima jamčiti poštivanje dostojanstva svake ljudske osobe. Pravo je na iseljavanje,
tvrdi Sveti Otac citirajući saborsku konstituciju Radost i nada, uvršteno u temeljna
ljudska prava. Uostalom, nastavlja Sveti Otac, osim selilačkog prava, treba jamčiti
i pravo na ne iseljavanje. Zaista su mnoga seljenja – stoji nadalje u Poruci – posljedica
gospodarske nesigurnosti, pomanjkanja osnovnih dobara, prirodnih nepogoda, ratova
i društvenih nereda. Nažalost, primijetio je Sveti Otac, tako seljenje umjesto hodočašća
nade biva kalvarija za preživljavanje, gdje su naročito najslabiji lišeni njihovih
osnovnih prava – tvrdi Papa. Glede toga – nastavlja papa Benedikt XVI. – ne smije
se zaboraviti nezakonito iseljavanje, posebice ako se čini kao trgovina i izrabljivanje
osoba, naročito žena i djece. Ta zlodjela, piše sveti Otac, valja odlučno osuditi
i kazniti. A ipak, dodaje Papa, ne može se reguliranje selilačkih priliva ograničavati
na hermetičko zatvaranje granica i na zaoštravanja kazni protiv neregularnih. Papa
dakle želi usklađene pothvate za razvoj država podrijetla selilaca i napose „veću
raspoloživost prosudbe pojedinačnih slučajeva koji zahtijevaju humanitarnu zaštitu
i politički azil. U svemu tome – potaknuo je Papa – važno je ojačati i razvijati odnose
sporazumijevanja i suradnje između crkvenih i državnih ustanova. Glede selilaca
Crkva je pozvana da izbjegava opasnost pukog asistencijalizma – opomenuo je Papa –
kako bi poticala istinsko uključivanje u društvo da svi budu aktivni i odgovorni za
uzajamno blagostanje, da svi imaju jednaka prava i obveze. Uostalom, Crkva ne zanemaruje
pozitivna vidike i mogućnosti migracija kada se potiče cjelovito uključivanje. Selioci
i izbjeglice sa svojim stručnostima, tvrdi Sveti Otac, mogu pridonijeti blagostanju
zemlje u koju dolaze. A mogu je i obogatiti svojim vjerskim svjedočanstvom, jer može
biti poticaj zajednicama drevne kršćanske tradicije – zaključio je Benedikt XVI.