Papa zaključio radove Biskupske sinode o novoj evangelizaciji

Kao što je prije tri tjedna papa Benedikt XVI. označio početak radova Biskupske sinode o novoj evangelizaciji, tako je i u subotu, 27. listopada, Papinim riječima ona završila. Sveti je Otac prije svega najavio jednu promjenu. Nadležnost za sjemeništa, naime, sa Zbora za katolički odgoj prelazi na Zbor za kler. Istodobno, Zbor za kler gubi nadležnost za katehezu koja prelazi na Papinsko vijeće za novu evangelizaciju. Dokumenti o toj promjeni bit će objavljeni uskoro, u obliku Motu propria.
Ta je odluka proizišla upravo iz sinodskih razmišljanja – istaknuo je Sveti Otac te zahvalio svima koji su radili na održavanju sinode, koja je – kako je rekao – bila konstruktivna i ohrabrujuća, te odraz opće Crkve zajedno s njezinim patnjama, ali i radostima. Gospodin je nazočan i moćan, i Gospodin djeluje također kroz naš rad i naše razmišljanje. Iako Crkva osjeća suprotne vjetrove, ipak ponajviše osjeća vjetar Duha Svetoga koji nam pomaže, koji nam pokazuje pravi put – istaknuo je Sveti Otac.
Papa je potom izrazio zahvalnost za dirljiva svjedočanstva iznesena u Sinodskoj dvorani, zatim ovlaštenim predsjednicima i glavnom tajniku, koji su vodili sinodu, slušačima i svima koji su dan i noć neumorno radili. Na kraju je čestitao šestorici imenovanih kardinala, koji će u Kardinalski zbor biti uvršteni na Konzistoriju 24. studenog, a koji – prema Papinim riječima – pokazuju univerzalnost Crkve.
Sinodski su oci tada prešli na usuglašavanje 58 zaključnih prijedloga, odnosno „propozicija“, koje su jednu po jednu, na latinskom jeziku pročitali glavni izvjestitelj kardinal Donald Wuerl, i posebni tajnik nadbiskup Pierre-Marie Carré. Jezik na kojemu su čitali je star, ali sadržaj je vrlo aktualan. U prijedlozima se, naime, ističe da Crkva hrabro, bez straha gleda na novu evangelizaciju, te ju smatra pravom prigodom za naviještanje Evanđelja u zamršenim prilikama suvremenoga svijeta.
Propozicije su podijeljene u četiri skupine: narav nove evangelizacije, kontekst službe današnje Crkve, pastoralni odgovori na prilike naših dana, te predstavnici i sudionici nove evangelizacije; uz uvod i zaključak. U prijedlozima se o novoj evangelizaciji govori kao o trajnom poslanju Crkve, vremenu buđenja, te se ističe važnost inkulturacije vjere u suvremenost, ali uz ispravno razlučivanje pozitivnih čimbenika od onih negativnih.
Središnje je potom razmišljanje o prvom navještaju, jer je propovijedanje i slušanje Evanđelja pravo svake osobe, bila ona vjernik ili ne, te obveza za svakog kršćanina. Propovijedanje Božje Riječi, koje nema veze s prozelitizmom, ima poštovati svakoga.
Što se pak tiče aktualnih izazova, među kojima i globalizacije, biskupi ističu da Evanđelje daje viđenje života koje se ne nameće, nego se predlaže kao poruka mira, ljepote, istine i nade, koji pomažu čovjeku izići iz post-moderne samoće. U tom su smislu biskupi, u posebnoj propoziciji pozvali da se svaka prigoda iskoristi kako bi se zaštitila ljudska prava.
Opširno je potom razmišljanje o vjerskoj slobodi, koja je na sinodi istaknuta kao temeljno ljudsko pravo koje obuhvaća slobodu savjesti. U tom je smislu predloženo ustanovljavanje povjerenstva sastavljenoga od vjerskih vođa iz cijeloga svijeta, koje bi, i putem Papinskoga vijeća za pravdu i mir, nadziralo napade na vjersku slobodu i slobodu savjesti.
Posljednji se prijedlozi odnose na sredstva koja stoje na raspolaganju nove evangelizacije, a među kojima su mediji, za koje se zahtijeva odgovarajuća formacija; zatim ljepota, koja je posebna dimenzija novoga naviještanja Evanđelja; te selioci, koje valja zaštititi u njihovu dostojanstvu i obraniti od novih oblika ropstva. Biskupi osim toga ističu potrebu osobnoga i zajedničkoga obraćenja, zatim poziv na svetost koji je upućen svima, te od ustanova traže da zaštite pravo na obrazovanje i slobodu poučavanja.
U propozicijama je također razmotrena nova evangelizacija u odnosu na siromašne i bolesne, te se, među ostalim, ističe važnost sakramenta Pokore. Što se tiče karizmî, biskupi su ih nazvali darovima Crkvi, te ih pozvali na suradnju s biskupijama, dok se župe ohrabruju da sve više budu duhovne sredine otvorene za sve vjernike.
Posebne su propozicije posvećene laicima, ženama, i kršćanskim obiteljima, ali i razvedenima i nevjenčanim parovima. Misli biskupâ okupljenih na Sinodi posvećene su i mladima, koji su sadašnjost, budućnost i dar Crkve, primatelji i nositelji nove evangelizacije, te ih – kako je istaknuto u propozicijama – valja pratiti u otkrivanju njihova životnoga poziva.
Istaknuta je i trajna formacija svećenika, koji imaju biti istinski i vjerodostojni svjedoci, pravi uzori vjere, a ohrabrenje je upućeno i Bogu posvećenim osobama kako bi svoj identitet živjeli radikalno i radosno, u zajedništvu s Crkvom.
Propozicije se odnose i na dijalog, i to ekumenski, međureligijski, dijalog između znanosti i vjere, te onaj s nevjernicima. Posljednji se prijedlozi sa sinode odnose na očuvanje Stvorenoga, na prijenos vjere krećući od nauka Drugoga vatikanskog sabora, te na Mariju, Zvijezdu nove evangelizacije.