Na današnjoj općoj audijenciji na Trgu Svetoga petra Sveti je Otac prekinuo niz kateheza
posvećene školi molitve da može u Godini vjere na općim audijencijama govoriti o vjeri. Draga
braćo i sestre, danas bih želio početi niz kateheza, koji će se odvijati tijekom Godine
vjere. Apostolskim sam pismom 'Vrata vjere' najavio ovu posebnu godinu da Crkva obnovi
zanos vjerovanja u Isusa Krista, jedinog spasitelja svijeta, da osvježi radost hoda
na putu koji nam je pokazao, te da na konkretan način svjedoči preobražavajuću snagu
vjere – objasnio je Benedikt XVI. Obilježavanje pedesete obljetnice otvaranja II.
vatikanskog sabora važno je za povratak Bogu, za produbljivanje i odvažnije življenje
vlastite vjere, za jačanje pripadništva Crkvi, učiteljici čovještva, koja nas, po
naviještanju Riječi, slavljenju sakramenta i djelima ljubavi vodi da sretnemo i upoznamo
Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka. Riječ je o susretu ne s nekom idejom ili nekim
životnim projektom, nego sa živom Osobom, koja nas duboko mijenja, očitujući naš istinski
identitet djece Božje – ustvrdio je Papa dodajući: Susret s Kristom obnavlja naše
ljudske odnose, usmjeravajući ih iz dana u dan po logici ljubavi prema većoj solidarnosti
i bratstvu. Vjera u Boga nije čin koji zaokuplja samo našu inteligenciju, područje
intelektualne spoznaje, nego obuhvaća cijeli život, cjelokupno biće: osjećaje, srce,
inteligenciju, volju, tjelesnost, emocije i ljudske odnose. S vjerom se doista u nama
sve mijenja, i očituje se jasno naša buduća sudbina, istina našega poziva u povijesti,
smisao života, ushit da hodočastimo prema nebeskoj domovini – ustvrdio je Benedikt
XVI. Pitamo se: Vjera je zaista preobražavajuća snaga našega života? Ili je samo
jedan od čimbenika koji čine naš život, a ne onaj odlučujući koji ga posvema zaokuplja?
Kroz ovogodišnje kateheze o vjeri želimo kročiti putem da ojačamo i ponovo nađemo
radost vjere, shvaćajući da ona nije nešto izvanjsko, odvojeno od stvarnoga života,
nego je njegova duša. Vjera u Boga koji je ljubav, a koji je po utjelovljenju postao
blizak čovjeku i sam sebe žrtvovao na križu da nas spasi i otvori nam Nebo, jasno
očituje da je punina čovjeka jedino u ljubavi – ustvrdio je Papa te nastavio: Potrebno
je danas to iznova potvrditi, dok kulturne preobrazbe u tijeku često očituju brojne
oblike barbarstva, koji se prodaju pod znakom „civilizacijskih postignuća“: vjera
tvrdi da nema istinskog čovještva osim u mjestima, gestama, vremenima i oblicima u
kojima je čovjek nošen ljubavlju koja dolazi od Boga, a izražava se kao dar, očituje
se u odnosima bogatim ljubavlju, samilošću, pozornošću i besplatnim služenjem prema
drugome. Tamo gdje je prevlast, posjedovanje, izrabljivanje, sebično porobljavanje
drugoga, gdje je bahatost 'vlastitoga ja' zatvorenog u sebe, čovjek biva osiromašen,
ponižen, izobličen. Kršćanska vjera, djelotvorna u ljubavi i jaka u nadi, ne ograničava
nego očovječuje život, dapače čini ga potpuno ljudskim – istaknuo je Papa, a potom
je objasnio što je vjera. Vjera je prihvaćanje u život preobražavajuće poruke,
ona je prihvaćanje Božje objave, po kojoj spoznajemo tko je Bog i kako djeluje, koji
su njegovi planovi za nas. Naravno da Božje otajstvo uvijek nadilazi naša poimanja
i naš razum, naše obrede i naše molitve. A ipak objavom se sam Bog priopćava nama,
pripovijeda se, čini dostupnim. Tako smo kadri slušati njegovu riječ i prihvatiti
njegovu istinu – ustvrdio je Benedikt XVI. dodajući: Ovo je dakle čudesnost vjere:
Bog, u svojoj ljubavi, u nama stvara – po djelovanju Duha Svetoga – prikladne uvjete
da možemo prepoznati njegovu Riječ. Sam nas Bog, po svojoj volji da nam se objavi,
da stupi u dodir s nama, da bude prisutan u ljudskoj povijesti, osposobljava da ga
slušamo i da ga prihvatimo. Sveti Pavao to s veseljem i zahvalnošću izražava: Zato
i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka što ste, primajući Božju riječ, to jest našu
propovijed, primili je ne kao riječ ljudsku, nego – kao što uistinu jest – riječ Božju,
koja i očituje svu svoju snagu u vama, vjernicima – podsjetio je Papa. Bog se u
dugoj povijesti prijateljstva s čovjekom objavio riječima i djelima, a vrhunac je
u utjelovljenju Sina Božjega i njegovu otajstvu smrti i uskrsnuća. Bog se nije samo
objavio u povijesti jednoga naroda, nije samo govorio po prorocima, nego je izišao
iz svojega Neba da kao čovjek siđe na zemlju ljudi, kako bismo ga mogli sresti i slušati.
Iz Jeruzalema se evanđelje spasenja proširilo sve do nakraj zemlje – rekao je Sveti
Otac te se osvrnuo na crkveno poslanje. Crkva, rođena iz Kristova boka, postala
je nositeljica nove čvrste nade da je Isus iz Nazareta, raspeti i uskrsnuli, spasitelj
svijeta, koji sjedi s desne Ocu, sudac živih i mrtvih. To je spasenjska poruka, središnji
i razorni navještaj vjere. Od samih početaka nametnulo se pitanje „pravila vjere“,
odnosno vjerničke vjernosti istini evanđelja, u kojoj treba biti ukorijenjeni, spasenjskoj
istini o Bogu i o čovjeku koju valja čuvati i naviještati. Sveti Pavao piše: Po njemu
ste na putu spasenja ako zbilja čvrsto držite riječ koju sam vam kao Radosnu vijest
navijestio, osim da ste lakomisleno prigrlili vjeru – podsjetio je Papa pitajući: Gdje
možemo naći bitnu formulu vjere? Gdje nalazimo istine koje su nam vjerno prenesene
i koje su svjetlo za naš svakodnevni život? Odgovor je jednostavan: u Vjerovanju,
u vjeroispovjednom obrascu ili Simbolu vjere, mi se povezujemo s izvornim događajem
osobe i povijesti Isusa iz Nazareta: biva stvarnim ono što je Apostol naroda govorio
kršćanima u Korintu: Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je Krist, suglasno
Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan uskrsnuo – ustvrdio
je Sveti Otac. I danas moramo – nastavio je Sveti Otac – bolje upoznati, shvatiti
i moliti Vjerovanje. Naročito je važno da vjerovanje bude, tako reći, priznato. Spoznati,
ustvari, može biti samo intelektualni čin, dok priznati označava potrebu da se otkrije
dublja sveza između istina koje ispovijedamo u Vjerovanju i našega svakodnevnoga života,
da te istine budu doista i stvarno – kao što su uvijek bile – svjetlo za korake našega
života, voda koja natapa pustinje na našem putu, život koji pobjeđuje kojekakve pustare
suvremenoga života. U Vjerovanje se ucjepljuje moralni život kršćanina, u njemu ima
svoj temelj i svoje opravdanje – objasnio je Benedikt XVI. Blaženi Ivan Pavao II.
nije slučajno htio da se Katekizam Katoličke crkve, sigurna norma za naučavanje vjere
i siguran izvor za obnovljenu katehezu o izvorima vjere, zasnuje na vjerovanju. Nakana
je bila potvrditi i očuvati središnju jezgru istina vjere, izreći je shvatljivijim
jezikom ljudima našega vremena. Crkva je dužna prenositi vjeru, naviještati evanđelje,
da kršćanske istine budu svjetlo u novim kulturnim preobrazbama, te da kršćani mogu
obrazložiti nadu koju nose – kazao je Sveti Otac. U odnosu na nedavnu prošlost
danas živimo u sasvim promijenjenom društvu i koje se neprestano mijenjanja. Procesi
sekularizacije i raširenog nihilističkog mentaliteta, u kojem je sve relativno, snažno
su obilježili opći mentalitet. Tako, život se ležerno živi, bez jasnih ideala i čvrste
nade, unutar nestabilnih i privremenih društvenih i obiteljskih veza. Naročito se
nove naraštaje ne odgaja da traže istinu i duboki smisao života koji se izdiže iznad
slučajnosti, da budu osjećajno postojani i puni nade. Naprotiv, relativizam ne priznaje
čvrsta uporišta, sumnja i lakoumnost izazivaju trganje ljudskih odnosa, a život se
odvija kroz kratkotrajne pokuse, bez prihvaćanja odgovornosti – istaknuo je Papa. Premda
izgleda da individualizam i relativizam vladaju duhom brojnih suvremenika, također
se ne može tvrditi da su vjernici posvema otporni na opasnosti s kojima se sučeljavamo
u prenošenju vjere. Istraživanje provedeno na svim kontinentima radi Biskupske sinode
o novoj evangelizaciji, upozorava na neke: primjerice na pasivno i privatno življenje
vjere, na zanemarivanje vjerskog odgoja, na jaz između vjere i života – primijetio
je Sveti Otac dodajući: Kršćanin često ne poznaje središnju jezgru svoje katoličke
vjere, odnosno Vjerovanja, tako ustupa mjesta sinkretizmu i vjerskom relativizmu,
nema jasnoće o vjeri i spasenjskoj posebnosti kršćanstva. Stoga nije daleko od opasnosti
da si, tako reći, učini vjeru po svojoj mjeri. Naprotiv, moramo se vratiti Bogu, Bogu
Isusa Krista, moramo ponovno otkriti poruku evanđelja, učiniti da ono dublje prodre
u naše savjesti i svakodnevni život – upozorio je Benedikt XVI. U Katehezama ove
Godine vjere želim pružiti pomoć na putu da se posvijeste i prodube središnje istine
vjere o Bogu, čovjeku, Crkvi, o svekolikoj društvenoj i kozmičkoj stvarnosti, meditirajući
i razmišljajući o tvrdnjama Vjerovanja. A želio bih da bude jasno da su ti sadržaji
ili istine vjere izravno povezane s našim životom, zahtijevaju obraćenje iz kojega
proizlazi obnova vjere u Boga. Upoznati Boga, sresti ga, produbiti obilježja njegova
lica to je bit našega života, On ima prožimati iskonske dinamizme ljudskoga bića -
istaknuo je Papa. Na kraju kateheze Sveti je Otac poželio da ovaj hod, koji ćemo
učiniti ovu godinu, u svima potakne rast u vjeri i ljubavi prema Kristu, da u svakodnevnim
odabirima i djelovanjima – kako je rekao – naučimo živjeti dobrim i lijepim evanđeoskim
životom. Pozdravljajući hodočasnike, hrvatsku je skupinu hodočasnika pozdravio riječima:
Radosno pozdravljam
sve hrvatske hodočasnike, a osobito vjernike iz Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj.
Dok molite na grobovima svetih apostola, sjetite se njihove vjere u Isusa iz Nazareta,
jedinog Spasitelja, te svojim životom posvjedočite tu istinu. Hvaljen Isus i Marija!