U katehezi na današnjoj općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra pred oko četrdeset
tisuća hodočasnika Sveti je Otac govorio o II. vatikanskom saboru, čija se pedeseta
obljetnica otvaranja sutra slavi. Svečanom svetom misom koju će predvoditi Sveti Otac
na Trgu svetoga Petra obilježit će se otvaranje II. vatikanskog sabora i svečano otvoriti
Godina vjere. Sabor je bio – kako je rekao Sveti Otac – veliki crkveni događaj. Predstavlja
nam se kao veliki mozaik, u svojoj velikoj mnogostranosti i različitosti elemenata,
pod vodstvom Duha Svetoga. A kao pred nekom velikom slikom onoga vremena milosti i
danas otkrivamo njegovo veliko bogatstvo – ustvrdio je Benedikt XVI. Papa je citirao
ono što je Ivan Pavao II. na pragu trećeg tisućljeća napisao u apostolskom pismu 'Ulaskom
u novo tisućljeće': „Više no ikad osjećam obvezu istaknuti Sabor kao veliku milost
koju je Crkva imala u XX. stoljeću: u njemu nam je ponuđen siguran kompas za nadolazeće
stoljeće“. Mislim da je vrlo rječita ta slika – nastavio je Benedikt XVI. podsjećajući
da je i on, kao mladi teolog, sudjelovao na II. vatikanskom saboru. Rekavši da
su prije II. vatikanskog sabora u povijesti Crkve održani mnogi sabori na kojima se
obično nastojalo odrediti bitne sastavnice vjere, od Nicejskog 325. godine do I. vatikanskog
na kojem se počelo raspravljati o raznim tematikama, ali su usvojena samo dva dokumenta:
jedan o spoznaji Boga, objavi, vjeri i odnosu s razumom, drugi pak o Papinu primatu
i nepogrješivosti, te da je prekinut zbog zauzimanja Rima 1870. godine, II je. vatikanski
sabor – kako je rekao – održan u vremenu kada nije bilo posebnih vjerskih zastranjivanja
koje je valjalo ispraviti ili osuditi, ni nekih doktrinarnih ili stegovnih pitanja
koja je valjalo pojasniti, stoga je shvatljivo iznenađenje kada je papa Ivan XXIII.
najavio sazivanje II. vatikanskog sabora – ustvrdio je Benedikt XVI. U pripremi
tog velikog događaja prvi je problem bio odrediti mu svrhu – nastavio je Papa . Blaženi
Ivan XXIII. otvarajući sabor, 11. listopada prije pedeset godina, naveo je opću odrednicu:
vjera se ima očitovati na novi način, odlučnije, jer se svijet brzo mijenjao – no
mora sačuvati netaknutima svoje vječne sadržaje, bez ustupaka i kompromisa. Papa je
želio da se razmisli o vjeri, o vjerskim istinama. Iz toga dubokog promišljanja o
vjeri trebao se osmisliti novi odnos između Crkve i modernoga doba, odnosno, kako
modernom svijetu, koji se udaljava od Boga, naviještati evanđelje – podsjetio je Papa
dodajući da je to vrlo dobro objasnio papa Pavao VI. u propovijedi na završetku II.
vatikanskog sabora, 7. prosinca 1965. godine, kada je ustvrdio: Da bi se ispravno
vrjednovalo ovaj događaj, valja ga promatrati u vremenu u kojem se zbio. Zaista, zbio
se u doba kada su se ljudi umjesto nebeskim radije bavili zemaljskim kraljevstvom,
u doba – kako je rekao – kada se uobičajilo zaboravljanje Boga, kao da ga je poticao
znanstveni napredak; kada je čovjek postao svjesniji svoje slobode i nastojao se osloboditi
od svakog nadnaravnoga zakona, kada je laicizam smatran naravnom posljedicom moderne
misli i najprikladnijom normom za uređenje društva – objasnio je Papa. U takvom
se vremenu odvijao Sabor na slavu Božju, u ime Kristovo, po nadahnuću Duha Svetoga
– rekao je Pavao VI. zaključujući propovijed ističući da je središnjica Sabora živi
Bog, koji zaista postoji, Osoba, brižljiva i beskrajno dobara; ne samo da je u sebi
dobar, nego je neizmjerno dobar za nas, naš je Stvoritelj, naša istina, naša sreća,
a najuzvišeniji je ljudski čin klanjanje Bogu – ustvrdio je Pavao VI. Papa je
rekao da je i naše vrijeme prožeto zaboravljanjem i gluhoćom prema Bogu. Mislim da
moramo naučiti najjednostavniju i glavnu lekciju Sabora, odnosno da je bit kršćanstva
u vjeri u ljubav trojstvenoga Boga, u susretu, osobnom i zajedničkom, s Kristom koji
usmjeruje i vodi naš život. Danas je najvažnije, kao što je bilo i za koncilske oce,
da se ponovo jasno vidi da Bog postoji, da nas gleda i odgovara nam, te da se kada
nema vjere u Boga ruši ono što je najbitnije, jer čovjek gubi svoje dostojanstvo i
sve što ga čini velikim. Sabor podsjeća da Crkva, u svim svojim sastavnicama, ima
zadaću prenositi riječ ljubavi Božje koja spašava, da se čuje i prihvati božanski
poziv u kojem je naše vječno blaženstvo – objasnio je Benedikt XVI. Promatrajući
s toga motrišta bogatstvo saborskih dokumenta – rekao je Sveti Otac – želio bih spomenuti
četiri saborske konstitucije, gotovo četiri glavne kompasove odrednice. Konstitucija
o svetoj liturgiji (Sacrosanctum Concilium) pokazuje nam kako je u Crkvi na početku
klanjanje, Bog, središnjost otajstva Kristove prisutnosti. A da Crkva, tijelo Kristovo
i hodočasnički puk, ima osnovnu zadaću slaviti Boga, potvrđeno je u dogmatskoj konstituciji
o Crkvi ('Lumen gentium'). Treći dokument koji želim spomenuti jest konstitucija o
Objavi (Dei verbum). Živa riječ Božja okuplja Crkvu i vodi je na povijesnom putu,
a kako Crkva ima svijetu prenositi svjetlo koje je primila od Boga govori na pastoralna
konstitucija Radost i nada (Gaudium et spes) – objasnio je Sveti Otac. Završavajući
opću audijenciju Papa je rekao da nas II. vatikanski sabor poziva da svaki dan iznova
otkrivamo ljepotu svoje vjere, da ju podrobno upoznamo radi čvršćeg odnosa s Gospodinom
te da možemo u dubinu živjeti svoj kršćanski poziv. Djevica Marija, Majka Kristova
i cijele Crkve, neka nam pomogne ostvariti i zgotoviti ono što su saborski oci, nadahnuti
Duhom Svetim, čuvali u srcu, želju da svi upoznaju evanđelje i sretnu Gospodina Isusa,
put, istinu i život – zaključio je Benedikt XVI.