Papa nagovorom otvorio radove XIII. redovne opće Biskupske sinode
Papa je spontanim govorom otvorio radove XIII. redovne opće Biskupske sinode koja
se održava u Vatikanu rekavši da je evangeliziranje nutarnja vatra Božja i njezino
odvažno paljenje u svijetu. Evangelizatori mogu biti samo oni koji su svjesni Božjega
djelovanja u Crkvi i koji izgaraju od strasti da svijetu naviještaju Krista – ustvrdio
je Sveti Otac otvarajući radove Biskupske sinode o novoj evangelizaciji. Tko je
Bog, i što ima s čovječanstvom? To je oduvijek bio veliki upit pa i danas u vrlo mnogim
srcima. Bio je prije nego je jedne noći u Betlehemu Djetešce Isus promijenilo povijest,
a odzvanja, između progona i rastuće ravnodušnosti, i nakon dvije tisuća godina širenja
evanđelja – ustvrdio je Sveti Otac. Papa je dakle odmah dirnuo u središnji živac
Sinode unoseći žamor u tišinu sinodske dvorane i strepnju onih koji se u svijetu,
uzdižući oči k nebu i ne otkrivajući ništa pitaju: Iza tišine svemira, iza oblaka
povijesti, postoji li Bog? A ako postoji, poznaje li nas i zanima li se za nas? Je
li dobar te ima li dobrota moć nad svijetom? Taj je upit i danas kao nekad vrlo živ.
Toliki se ljudi pitaju: Je li Bog pretpostavka ili nije? Je li stvarnost ili nije?
Zašto se ne očituje? Evanđelje je dokaz da je Bog progovorio iz svoje tišine: Bog
je progovorio, Bog postoji (...) poznaje nas, ljubi nas, ušao je u povijest – ustvrdio
je Benedikt XVI. dodajući: Isus je njegova riječ, Bog s nama. Bog se očitovao i
ljubi nas, trpi s nama sve do smrti i uskrsava. To je odgovor Crkve na upit mnogih
– ustvrdio je Sveti Otac pitajući: Kako današnjem čovjeku priopćiti tu stvarnost da
mu bude spasonosna? Papa je odgovorio nadahnjujući se na himnu trećeg časa koji je
molio zajedno sa sinodskim ocima. Imajući jasna tri temeljna koraka, koje je Papa
objasnio polazeći od hvalospjeva trećeg časa koji su sinodski oci malo prije molili.
Moraju nam biti jasna tri temeljna elementa, a prvi je molitva. Nisu apostoli
stvorili Crkvu „izrađujući ustav“ – ustvrdio je Sveti Otac – nego okupljajući se na
molitvu u iščekivanju Duha Svetoga. Mi ne možemo stvoriti Crkvu, samo možemo svjedočiti
ono što je Bog učinio. Crkva ne počinje s našim djelovanjem, nego Božjom riječju i
djelovanjem (...) Samo Bog može stvarati Crkvu. Ako Bog ne djeluje, naše djelovanje
nije dostatno. Samo Bog može svjedočiti da govori i da je govorio – istaknuo je Benedikt
XVI. Nije dakle puka formalnost to što svako sinodsko zasjedanje započinje molitvom,
nego je očitovanje svjesnosti činjenice da je „inicijativa“ uvijek Božja, koju mi
možemo moliti, te da s Bogom Crkva može 'surađivati' – objasnio je Papa dodajući da
se iz molitve rađa drugi element, javno priznavanje vlastite vjere. Taj je čin
– objasnio je Papa – više od ispovijedanja vjere u Krista. Jednako je onomu pred sudom,
„pred očima svijeta“, premda se zna da bi to moglo koštati. Riječ priznavanje ima
mučeničko obilježje, svjedočenje pred onima koji su neprijateljski raspoloženi prema
vjeri, svjedočiti unatoč mogućoj muci i smrti (...) A u tomu i je vjerodostojnost:
priznavanje nije nešto što se može izostaviti. Priznavanje zahtijeva spremnost žrtvovanja
života, prihvaćanja mučeništva – objasnio je Papa dodajući da priznavanje ima biti
vidljivo, očitovati se po ljubavi; ljubav je dakle treći element – istaknuo je Benedikt
XVI. dodajući: Ljubav je najveća snaga i treba plamsati u srcu svakog kršćanina,
iz toga plamena se ima crpiti da bukne vatra evanđelja. Naša se strast za naviještanjem
mora napajati na vjeri, a vjera se ima preobraziti u vatru ljubavi. Kršćanin ne smije
biti mlak (...) Vjera u nama mora postati plamen ljubavi, plamen koji doista zahvaća
moj bitak i biva njegova velika strast te tako zahvaća i mojega bližnjeg. U tomu je
bit evangelizacije – zaključio je Sveti Otac.