Kardinal Donald Vuerl potiče kršćane da se ne stide svjedočiti svoje prijateljstvo s Isusom

Nakon Papina govora kojim su danas, 8. listopada, započeli radovi Biskupske sinode o novoj evangelizaciji, u Sinodskoj je dvorani riječ uzeo opunomoćeni predsjednik kardinal John Tong Hon, biskup Hong Konga, a potom glavni tajnik Biskupske sinode nadbiskup Nikola Eterović. Potom je uslijedilo takozvano „izlaganje prije rasprave“, koje je održao glavni izvjestitelj na sinodi, washingtonski nadbiskup kardinal Donald Wuerl.
Potresne su bile riječi koje je biskup Hong Konga uputio sinodskim ocima, kojima je podsjetio na strah od komunističkoga režima u kojemu su prije pripajanja grada Kini, 1997. godine, živjele brojne obitelji u biskupiji. Ali, upravo je ta kriza dovela do toga da su se brojni katolici koji nisu prakticirali svoju vjeru, ponovno približili Crkvi, kako bi u njoj pronašli duhovnu potporu. Tako je, primjerice, prošloga Uskrsa kršteno 3000 odraslih. Kardinal je Hong Ton podsjetio također na tri glavna načela evangelizacije: na zajedništvo s Bogom i s ljudima, a posebno sa siromašnima; zatim na služenje shvaćeno kao darivanje sebe; te nauk, odnosno osobni susret s Kristom po kojemu postajemo Njegovi svjedoci.
Nadbiskup je Eterović pak ukratko predstavio pripremni rad za tu 13. opću sinodu, a četvrtu koju je sazvao papa Benedikt XVI. tijekom osam godina papinstva. Pritom je istaknuo da je Sveti Otac izabrao temu nove evangelizacije u okviru prijedloga koji su dali biskupi, a koji je obuhvaćao također župu kao zajednicu, te suvremene antropološke izazove. Vrlo je važan bio i kolegijalni duh biskupâ u pripremi sinode, tako da je više od 90% partikularnih Crkvi, svojim prijedlozima sudjelovalo u sastavljanju radnoga dokumenta.
„Izlaganje prije rasprave“ kardinala Wuerla, koje je izgovorio na latinskom jeziku, bilo je i zanosno i vrlo jasno. Krenuvši od načela da ono što se objavljuje nije informacija o Bogu, nego sâm Bog koji je postao čovjekom, kardinal je govorio o teškim okolnostima nove evangelizacije u suvremenom društvu, u kojemu – kako je istaknuo - postoji intelektualna i ideološka odvojenost od Krista i Njegove Crkve; individualizam koji ukida odgovornost čovjeka prema drugomu; racionalizam koji religiju pretvara u „osobno pitanje“; te vrlo izraženo smanjenje prakticiranja vjere kod krštenika.
Takvo lice društva koje se mijenja – objasnio je kardinal – svoje korijene ima u '70-im i '80-im godinama, u vremenu uistinu nedovoljne kateheze, diskontinuiteta, i nepravilnoga slavljenja liturgije. Kao da je tsunami svjetovnoga utjecaja odnio sa sobom društvene pokazatelje kao što su brak, obitelj, pojam općega dobra, i razliku između dobra i zla – istaknuo je kardinal te dodao da su, osim toga, grijesi manjine poduprli nepovjerenje u crkvene strukture.
Međutim, u toj kulturi, obilježenoj sekularizmom, materijalizmom i individualizmom, ipak ne nedostaju pozitivni znaci koji dolaze od mladih, djece i njihovih roditelja. Jednom riječju, iz obitelji, uzora-mjesta nove evangelizacije, glavnog sastavnog dijela zajednice koji suvremeno društvo tako često podcjenjuje i ismijava – istaknuo je kardinal. Ako su misionari u prošlosti, - dodao je kardinal - kako bi naviještali Evanđelje prošli beskonačne zemljopisne udaljenosti, današnji misionari imaju nadvladati jednako tako beskonačne ideološke udaljenosti, i to čak ne izlazeći iz svoje četvrti.
Kardinal je Wuerl stoga pozvao na novo pouzdanje. Kršćani, naime, imaju nadvladati sindrom smetenosti u naviještanju jednostavnoga, istinskoga bogatstva prijateljstva s Isusom. Taj navještaj, međutim, valja svjedočiti u životu, jer evangelizirati znači pružiti iskustvo Isusove ljubavi, a ne filozofsku tvrdnju o ponašanju – napomenuo je kardinal te istaknuo tri temelja evangelizacije: antropološki, koji kaže da je svaki čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, te u sebi ima naravnu želju za zajedništvom s nadnaravnim; kristološki, po kojemu Krist nije sociološka tvorevina ili teološka zabluda, nego se objavio; te ekleziološki temelj, koji Kristovo spasenje donosi u Crkvu i po Crkvi.
Na kraju je kardinal istaknuo četiri obilježja današnjega evangelizatora: imati hrabrosti, onu „miroljubivu hrabrost“ svetoga Maksimilijana Kolbea ili Majke Terezije iz Kolkate; biti u zajedništvu s Crkvom i solidarni sa svojim pastirima; radosno naviještati Božju poruku; te osjetiti hitnu potrebu za prevažnim poslanjem zbog kojega se ne može gubiti vrijeme.