Europski vidici, br. 3 1. listopada 2012. Svijet sa ili bez Boga
– promišljanja nakon 'Predvorja naroda' u ŠvedskojSredinom mjeseca rujna u Švedskoj
je održan dvanaesti susret „Predvorje naroda“, između vjernika i nevjernika o temi
„Svijet sa ili bez Boga“, na kojem su se dva dana sučeljavale osobe iz švedske kulture
i znanosti, predstavnici religija i uvjereni ateisti. Švedsku često nazivaju post-kršćanskom
zemljom, gdje je, prema statistikama, sekularizacija zauzela teren, a Bog je morao
ustuknuti, gdje gospodare „ljudska prava“, ali ne i „Božje pravo“. Gdje je odluka
da se ima dijete i kada da se rodi sastavni dio pravâ, isto kao i pravo na dijete
„bez mana“ te tijekom trudnoće i ukloniti neko ako nije poželjno. U Švedskoj Ministarstvo
odgoja brani svećenicima da učenicima na kraju školske godine kažu „Bog vas blagoslovio“.
U švedskom su parlamentu svi političari (osim jednoga) glasali protiv slobode savjesti
za zdravstvene djelatnike. U toj se državi kopiraju sakramentalni obredi s jedinom
razlikom da se briše svaki Božji trag. U Švedskoj se ne može nekoga izabrati za sveučilišnog
rektora ako je u kurikulumu napisao da je vjernik. Prema statistikama Šveđanima
Bog nije važan. Naprotiv, važan je. Švedska nije ravnodušna prema Bogu. To dobro zna
tko živi kao vjernik, i nailazi na čuđenje, znatiželju čak i nepovjerenje da to prizna.
To dobro zna tko je sudjelovao na skupu 'Predvorje naroda' u Stockholmu. Sudionici
su s istinskim žarom govorili o vjerovanju i ulozi vjere u društvu. Najveći je
prinos Predvorja naroda bio to što je potaknuo otvorenu raspravu o temi za koju se
u Švedskoj smatra da nije politički i kulturno korektno o njoj javno govoriti. I ne
samo to, nego je dvodnevni susret bio u cijelosti (šest sati) dvaput emitiran na državnoj
televiziji. Razvidno je bilo otvaranje svih da osobno iskuse pitanja o toj temi, snažnije
naglašavajući vjerovanje od nevjerovanja. Dvorane su bile dupkom pune osoba koje su
u tišini satima slušale, žaleći na kraju poradi kratkog vremena. Jedan je vidik izbio
na površinu, u čemu se svi slažu, a to je da laički fundamentalizam nije manje opasan
od vjerskoga. Postoji velika razlika između društva s Bogom i društva bez Boga.
Društvo bez Boga želi u središte staviti čovjeka, koji u životnim zbivanjima očajno
traži nadzor. Naprotiv, društvo koje daje prostora Bogu, ne samo kao nekoj nezainteresiranoj
zbilji, nego kao sudioniku u životu, na mjestu neostvarljivog ljudskog nadzora ima
pouzdanje. Pouzdanje u Boga kojeg si nisam stvorio, nego koji je mene stvorio, i da
sam dio dobroga plana čak i kada poradi ljubavi zahtijeva trpljenje i žrtvu. Pred
iskonskom smo teškoćom čovjeka kada mora priznati da mu je potreban Bog, da je ovisnik
i dužnik. Čovjeku dolazi na um da rekne: „Želim biti Bog, nikada neću biti na koljenima“.
A zaista je jednostavan i mudar izrijek: „Da bismo se održali na nogama valja kleknuti.“
Kada se život, obitelj ili društvo ljulja, postoji jednostavan odgovor svetaca: „Kleknite,
ako ne, padate! Učinite mjesta Bogu!“ Ako svijet niječe Božju prisutnost, to ne znači
da se On ne zanima za svijet. Uvijek moramo biti svjesni svoje ljudske naravi. Charlotta
Smeds.