Političari su odgovorni za stanje u BiH

U organizaciji Zajednice svetoga Egidija, u Sarajevu je od 7. do 11. rujna održan Svjetski susret religija za mir, o kojemu smo iscrpno izvještavali. Nekoliko dana nakon njegova završetka, pomoćni sarajevski biskup msgr. Pero Sudar, dao je intervju za Talijanski program Vatikanskoga radija, u kojemu je upozorio na teško stanje u toj zemlji.
Stanje je nepomično, osjećamo teškoće u političkom rješavanju koje ne daje mnogo prostora za napredak – istaknuo je biskup napominjući da je i ulazak u Europsku uniju i u Nato postao teren za sukob, što se odražava i na gospodarskoj razini. Nezaposlenost je vrlo velika, ljudi teško žive, nezadovoljni su, a sve se to održava na međuetničkim, međukulturnim, ali i, nažalost, na međureligijskim odnosima – napomenuo je biskup te dodao da slijedom toga svi zaključuju da Bosna i Hercegovina ne napreduje, nego je blokirana ili čak nazaduje.
Na novinarkin upit jesu li odnosi među ljudima različitih vjera u opasnosti, biskup je napomenuo da su po njegovu mišljenju više u opasnosti odnosi na političko-kulturnoj razini, nego oni u svakodnevici. Primjećujem da bi naš narod bio spreman prihvatiti da si svi uzajamno pomažu, ali svi osjećaju teret nedostatka izgleda za budućnost. Stoga padaju u kušnju da slušaju glasove koji govore: 'Nama je tako loše zbog drugih'. I tako se pojavljuju iskre koje potom učine da propadnu kontakti među ljudima koji su, po mom mišljenju, još uvijek tkivo koje bi moglo spasiti Bosnu i Hercegovinu kao višeetničku, višereligijsku, i u određenom smislu, višekulturnu zemlju – primijetio je biskup.
Što se pak tiče diskriminacija, biskup je napomenuo da postoje na svim područjima, i da su gotovo svi žrtve diskriminacije. Može se reći da se one najviše osjete kada se dijeli malo radnih mjesta – primijetio je te dodao - Svi smo žrtve, i svi smo, u nekom smislu, uzrok te diskriminacije. Trebalo bi iz toga tkiva, iz kojega bi se mogla roditi normalna zemlja i pravedno društvo, ukloniti sklonost korupciji i diskriminaciji, ali nedostaje politički okvir – upozorio je biskup Sudar.
Na novinarkinu primjedbu da su statistički podatci, u odnosu na one prije rata, potpuno promijenjeni, i da su katolici masovno napustili Bosnu i Hercegovinu, te na upit što bi trebalo učiniti: pozvati natrag one koji su otišli, ili ojačati nazočnost onih koji ustraju, biskup je Sudar rekao da je gotovo utopija vjerovati da oni koji su otišli imaju volje za povratak, jer – kako je rekao – ovdje su sve izgubili. Oni koji se vraćaju moraju početi od nule. Jedino ostvarivo rješenje koje bi moglo uroditi plodom jest to da se pokuša pomoći onima koji su ostali, a to je upravo ono što Crkva nastoji činiti: očuvati to sjeme kako bi se nadala novom proljeću, u nadi da će pomoći preživjeti toj katoličkoj zajednici koja je tijekom rata, ali i poslije, više nego prepolovljena.
Naši mladi i dalje žele otići jer ovdje ne vide sutrašnjicu, u tom političkom rješenju – rekao je biskup Sudar misleći na Daytonski sporazum – ne vide budućnost u kojoj će narod kojemu pripadaju biti uzet u obzir, koji će imati svoju važnost poput druga dva naroda, muslimana iz Hrvatsko-muslimanske federacije i Srba iz Srpske Republike, koji se ovdje osjećaju kao kod kuće i osjećaju da je to njihova zemlja. Zemlja je podijeljena među dva naroda, a treći se narod osjeća izbačen; posljedice su toga njegov pokušaj odlaska iz zemlje. Ta nesnošljivost, koja navodi ljude na to da ne vide svoju budućnost na ovim prostorima, postoji u cijeloj Bosni i Hercegovini, a vrlo je snažna i u Sarajevu – primijetio je biskup te dodao da je nesnošljivost uvijek okrenuta prema manjini: prema katolicima i pravoslavcima u Sarajevu, i prema muslimanima i katolicima, primjerice, u Banjoj Luci, a i drugdje. Nema čovjeka koji je nedužan, a isto tako, nažalost, nije samo jedan krvnik; to je naša prednost ali i nedostatak – napomenuo je biskup Sudar.