Papa se u Libanonu susreo s vjerskim i političkim vođama

Drugi dan apostolskoga pohoda pape Benedikta XVI. Libanonu započeo je Papinim odlaskom u Predsjedničku palaču u Baabdi, gdje se u privatnom razgovoru susreo s predsjednikom Michelom Suleimanom, drugim državnim dužnosnicima, te muslimanskim vođama kojima je predao apostolsku pobudnicu „Crkva na Srednjem Istoku“. Prije Papina vrlo snažnoga govora o temeljima mira, libanonski Predsjednik i Sveti Otac posadili su u predsjedničkom vrtu maleno drvo cedra, simbol Libanona.
Vjerska je sloboda nužno potrebna za mir – jedna je od misli iz govora koji je Sveti Otac uputio libanonskim političkim vođama i vjerskim poglavarima, a kojemu su u središtu bili temelji mira i suživota među narodima. Kršćanstvo i islam u Libanonu stoljećima borave na istom prostoru. Nerijetko se u istoj obitelji mogu vidjeti obje religije – primijetio je Papa. Ako je to moguće u jednoj obitelji, zašto ne bi bilo moguće na razini cijeloga društva? – upitao je Sveti Otac te dodao da je specifičnost Srednjega Istoka u višestoljetnom miješanju različitih sastavnica.
Naravno, one su se i suprotstavljale – primijetio je Papa. S druge strane, pluralno je društvo samo posljedica uzajamnoga poštovanja, želje za poznavanjem drugoga i stalnoga dijaloga. A dijalog je – prema Papinim riječima – među ljudima moguć samo u svijesti da postoje vrijednosti zajedničke svim velikim kulturama, jer su ukorijenjene u ljudskoj naravi.
Istaknuvši važnost vjerske slobode za izgradnju mira, Papa je napomenuo da ne valja zaboraviti da je vjerska sloboda temeljno pravo o kojemu ovise brojna druga prava. Svakom bi čovjeku trebalo biti moguće ispovijedati i slobodno živjeti svoju vjeru ne stavljajući u opasnost vlastitu slobodu. Dok naprotiv, – kako je rekao Sveti Otac – gubitak ili slabljenje te slobode lišava čovjeka svetoga prava na cjeloviti život na duhovnom području. Takozvana snošljivost ne uklanja diskriminacije, nego ih ponekad jača – primijetio je potom Papa te istaknuo da bez otvorenosti za nadnaravno, koja omogućuje da se pronađu odgovori na pitanja srca o smislu života i načinu moralnoga života, čovjek postaje nesposoban za pravedno djelovanje i za zauzimanje za mir.
Vjerska sloboda ima društvenu i političku dimenziju koja je prijeko potrebna za mir! – snažno je istaknuo Sveti Otac – Ona podupire skladno supostojanje i život, i to kroz zajedničko zauzimanje u služenju plemenitim stvarima i traženju istine, koja se ne nameće nasiljem nego samom snagom istine, one Istine koja je u Bogu. Jer, - objasnio je Papa – življena vjera neizbježno vodi do ljubavi. Istinska vjera ne može voditi do smrti. (…) Vjernici stoga danas imaju bitnu ulogu svjedočenja mira koji dolazi od Boga i koji je dar darovan svima u osobnom, obiteljskom, društvenom, političkom i gospodarskom životu.
Potaknuvši potom sve Libanonce da budu primjer, da hrabro svjedoče da Bog želi mir, Sveti je Otac svoje misli upravio na cijeli Srednji Istok, područje koje je – kako je rekao – Bog izabrao kako bi se na njemu rodile velike religije, a koje ipak danas živi u muci. Bog ga je izabrao da bude primjer, da svijetu posvjedoči mogućnost koju čovjek ima za konkretno življenje svoje želje za mirom i pomirenjem. Ta je težnja oduvijek upisana u Božjem nacrtu – rekao je Sveti Otac te istaknuo da mir pretpostavlja ujedinjeno društvo, ali to ne znači i jednolično. Kako bi se zajamčila životnost potrebna za izgradnju i učvršćivanje mira, potrebno je neumorno se vraćati na temelje ljudskoga bića, posebno ističući ulogu odgoja, obitelji i promicanja kulture života – istaknuo je Papa.
Ako želimo mir, štitimo život – napomenuo je Sveti Otac te dodao da ta logika isključuje ne samo rat i teroristička djela, nego i svaki napad na život ljudskoga bića, stvorenja koje je Bog želio. Istaknuvši da bez zaštite ljudskoga dostojanstva nije moguće izgraditi pravi mir, Papa je spomenuo napade na život kao što je siromaštvo, terorizam, nezaposlenost, iskorištavanje, te gospodarska logika koja želi da posjedovanje nadvlada postojanje. Pritom je upozorio na ideologije koje, stavljajući u pitanje neotuđivu vrijednost svake osobe i obitelji, ugrožavaju temelje društva.
Kulturne, društvene, i vjerske razlike danas imaju živjeti novu vrstu bratstva, u kojemu ono što ujedinjuje jest zajednički smisao za veličinu svake osobe. U tomu je put mira – dodao je Sveti Otac – tu je usmjerenje koje ima predvoditi političke i gospodarske odluke na svim razinama, i na cijelom planetu. Stoga, kako bi se budućim naraštajima otvorila budućnost mira, prva je zadaća odgoj za mir, da bi se izgradila kultura mira – rekao je Papa te istaknuo da se osobu ima ponovno staviti u središte.
Upućujući potom snažan apel državnim uglednicima i vjerskim poglavarima, Sveti je Otac istaknuo da je potrebno jasno zabraniti i tjelesno nasilje, i nasilje riječima. Ono je uvijek uvreda ljudskom dostojanstvu onoga koji ga čini, kao i žrtve. Misli o miru, riječi i geste mira – dodao je – stvaraju raspoloženje poštovanja, poštenja i srdačnosti, kako bi se zajedno išlo naprijed prema pomirenju. Uostalom, zlo nije nikada bezimena snaga – primijetio je Sveti Otac – Ono uvijek traži saveznika, čovjeka, koji mu je potreban kako bi se širilo. Stoga je bitan novi pogled, zahtjevno obraćenje. Riječ je o tomu da se kaže 'ne' osveti, da se priznaju vlastite krivnje, jer samo praštanje stavlja trajne temelje pomirenja i mira svih ljudi – istaknuo je Sveti Otac te na kraju napomenuo da je dijalog moguć samo u svijesti da postoje vrijednosti koje su zajedničke svim velikim kulturama, jer su ukorijenjene u ljudsku narav.