Opća audijencija 12. rujna 2012. god.

Kršćani ne mogu nikada biti pesimisti, dobro će pobijediti zlo – istaknuo je Benedikt na današnjoj općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. u Vatikanu nastavljajući katehezu o molitvi u knjizi Otkrivenja. Dok je u prvom dijelu Otkrivenja molitva usmjerena prema nutarnjem crkvenom životu, u drugom je dijelu pak okrenuta prema cijelom svijetu. Crkva zaista hodi kroz povijest, povijest je dakle prema Božjem planu sastavnica Crkve – kazao je Benedikt XVI.
Otkrivši vlastitu zadaću da kao „svećenici Božji i Kristovi“ surađuje u ostvarenju kraljevstva Božjega, zajednica se otvara prema cijelom svijetu. U tom se otvaranju prema svijetu očituju dva životna načina. Jedan bismo mogli nazvati 'Kristovim sustavom' prema kojem se ravna crkvena zajednica, a drugi pak zemaljskim koji je protivan kraljevstvu Božjem i savezništvu s Bogom, a uspostavljen je silom Zloga – objasnio je Benedikt XVI. dodajući:
Zajednica stoga mora podrobno upoznati povijest u kojoj živi, mora po vjeri raspoznavati događaje da svojom suradnjom pridonosi rastu kraljevstva Božjega. A to je raspoznavanje i razlikovanje događanja usko povezano s molitvom. Nakon Kristova upozorenja koje nalazimo u prvom dijelu Otkrivenje, a koje Krist ponavlja sedam puta: „Tko ima uho, neka čuje što Duh poručuje crkvama!, zajednica je pozvana uzdići se u nebo i Božjim očima promatrati stvarnost, gdje su zamjetna tri simbola – kazao je Sveti Otac, a potom je objasnio značenje simbola.
Prvi je simbol prijestolje na kojem 'Netko' sjedi. Sveti Ivan ne opisuje osobu, jer ju je nemoguće opisati ljudskim govorom. Taj netko je Bog, Svemogući koji je s čovjekom sklopio savez. Bog je na tajanstven ali stvaran način prisutan u ljudskoj povijesti. Oko prijestolja se pojavljuju i drugi znaci, primjerice dvadeset četiri Starca i četiri živa Bića koja neprestano slave jedinog Gospodara povijesti – kazao je Sveti Otac a potom se osvrnuo na drugi simbol, to jest na knjigu.
U drugom je simbolu Božji plan za povijest i ljude. Knjiga je zapečaćenja sa sedam pečata i nitko ju ne može otvoriti. Pred ljudskom nemoći da otkrije Božji plan, sveti je Ivan vrlo žalostan, ali postoji lijek za ljudsku nemoć, jer ipak netko može otvoriti knjigu i objaviti Božji plan, i tako se očituje i treći simbol: Krist, Jaganjac žrtvovan na križu, stoji na nogama, što je znak uskrsnuća. A baš Jaganjac, umrli i uskrsli Krist, postupno skida pečate i objavljuje Božji plan, duboki smisao povijesti – objasnio je Benedikt XVI.
Govoreći i značenju simbola za nas ljude i ljudsku povijest, Papa je rekao da nas upućuju na ispravno iščitavanje povijesti i našega života. Podižući pogled prema nebu, u trajnom odnosu s Kristom, otvarajući mu svoje srce i svoj um u osobnoj i zajedničkoj molitvi, s novim pogledom gledamo na stvari i shvaćamo njihov pravi smisao. Molitva je poput otvorenog prozora koji nam omogućuje da držimo pogled upravljen prema Bogu, ne samo da se sjećamo cilja prema kojem smo usmjereni, nego i zato da omogućimo Božjoj volji da osvijetli naš zemaljski hod i pomogne nam da ga snažno i zauzeto živimo – istaknuo je Sveti Otac, a potom se zapitao kako Bog vodi kršćansku zajednicu.
Pozivajući je – nastavio je Papa – da prije svega realno promatra svijet oko sebe. Jaganjac postupno skida prva četiri pečata, tako Crkva vidi svijet u kojem se nalazi, u kojem ima raznih negativnosti: ljudska zlodjela poput nasilja, nepravde, te zala koja muče ljude, primjerice, smrti, gladi i bolesti. Crkva je pozvana da ni pred tim negativnim stvarnostima ne gubi nadu, da vjeruje da će Svemogući Bog pobijediti prividnu svemoć Zloga. To nam jasno poručuje skidanje prvoga pečata – objasnio je Papa navodeći opis svetoga Ivana:
I najedanput se pred mojim očima pokaza bijeli konj, a onaj što je jahao na njemu držao je lûk. Bijaše mu dan vijenac te on, pobjednik, ode i dalje pobjeđuje. U ljudsku je povijest ušla sila Božja koja pobjeđuje silu zla, a bijela je boja znak uskrsnuća. Boga nam je tako postao blizak, sišao je u tmine smrti da je osvijetli bjelinom svojega božanskog života; na sebe je uzeo zlo svijeta da ga očisti vatrom svoje ljubavi – kazao je Sveti Otac objašnjavajući kako kršćani imaju gledati na stvarnost.
Otkrivenje nam veli da u nama i našim kršćanskim zajednicama molitva hrani viđenje svjetla i duboke nade: poziva nas da ne dopustimo zlu da nas slomi; da zlo pobijedimo dobrom, da pogled upravimo u raspetog i uskrslog Krista koji nas pridružuje svojoj pobjedi. Crkva živi u povijesti, ne zatvara se u sebe, nego odvažno kroz teškoće i patnje ide na svojem putu, svjedočeći da dobro pobjeđuje zlo, da tmina ne može zasjeniti Božje svjetlo. Ovo je vrlo važno za nas, kao kršćani nikada ne smijemo biti pesimisti, premda na svojem putu susrećemo nasilje, laž, mržnju, progone, ipak nas to ne smije obeshrabriti. Molitva nas uči raspoznavati Božje znakove, njegovu prisutnost i djelovanje, te da i mi sami bivamo zrake dobra, koje šire nadu i potvrđuju da Bog pobjeđuje – istaknuo je Sveti Otac.
Sve nas to potiče – kazao je nadalje Sveti Otac – da Bogu i Jaganjcu zahvaljujemo, kao što dvadeset četiri Starca i četiri Bića bez prestanka zajedno ponavljaju „novi hvalospjev“ djelu Krista Jaganjca, koji će sve učiniti novo. Ovdje se očituje još jedna pouka kakva ima biti naša molitva: ustrajno moliti da dođe kraljevstvo Božje, da čovječje srce prizna Božje gospodstvo, da Božja volja upravlja našim životom i svijetom – kazao je Benedikt XVI. dodajući da prosidbenu molitvu predstavljaju 24 Starca i četiri Bića sa zlatnim čašama koje su pune „kâda“, a to su molitve svetih koji su već u Božjem kraljevstvu ali i naše, koji smo na zemaljskom putu. Vidimo da pred Božjim prijestoljem anđeo u kadionicu neprestano dodaje zrna tamjana, a to su naše molitve, stoga moramo biti sigurni da nema suvišnih i nekorisnih molitava, ni jedna molitva nije uzaludna – ustvrdio je Papa i dodao:
Bog odgovara na svaku našu molitvu, premda ponekad i na tajanstven način, jer Bog je ljubav i beskrajno milosrđe. Često se pred zlom osjećamo nemoćnima, no upravo je naša molitva prvi i učinkoviti odgovor koji možemo dati i koji snaži naše svakodnevno zauzimanje u širenju dobra. Božja moć oplođuje našu slabost – ustvrdio je Papa osvrćući se na završetak molitvenog dijaloga. Isus više puta ponavlja– Pazite! Dolazim uskoro! Ovo nije samo izgledna budućnost na svršetku vremena, nego je i sadašnjost. Isus dolazi, nastanjuje se u onoga tko vjeruje u Njega i tko ga prihvaća – ustvrdio je Sveti Otac zaključujući da nas knjiga Otkrivenja sa svojom liturgijskom molitvom poziva da otkrijemo izvanrednu i preobražavajuću snagu Euharistije, stoga je pozvao vjernike da budu vjerni nedjeljnoj svetoj misi.
Papa se Benedikt XVI. na današnjoj audijenciji ponovno osvrnuo na putovanje u Libanon, na koje će poći u petak. Želio bih pozvati sve da molitvom poprate moje predstojeće apostolsko putovanje u Libanon, tijekom kojega ću predati postsinodnu pobudnicu o Srednjem Istoku. Neka taj pohod ohrabri kršćane i podupre mir i bratstvo u cijeloj toj regiji – istaknuo je Sveti Otac pozdravljajući talijanske hodočasnike.
Govoreći pak na francuskom jeziku, Papa je spomenuo da će tijekom tog putovanja susresti brojne sastavnice libanonskoga društva: građanske i crkvene vođe, katoličke vjernike raznih obreda, druge kršćane, muslimane i druze s toga područja. Zahvaljujem Gospodinu za to bogatstvo koje će ostati samo ako žive u miru i trajnom pomirenju – istaknuo je Sveti Otac. Papa, dakle, zahvaljuje Bogu za nazočnost kršćana u Libanonu i na Srednjem Istoku, moleći Ga da osnaži njihovu vjeru. Ohrabruje cijelu Crkvu na solidarnost kako bi nastavila svjedočiti Krista u tim blagoslovljenim zemljama, tražeći zajedništvo u jedinstvu, te pritom hvali sve osobe i ustanove koje im na brojne načine pomažu u tom smjeru. Povijest nam Srednjega Istoka pokazuje važnu, i često temeljnu ulogu koju su razne kršćanske zajednice imale u međureligijskom i međukulturnom dijalogu – istaknuo je Papa. Molimo Boga da tom dijelu svijeta podari toliko željeni mir, u poštovanju opravdanih razlika – rekao je na kraju Sveti Otac.