La Croix objavio razgovor s kardinalom Barbarinom

Lionski nadbiskup i francuski primas, kardinal Philippe Barbarin dao je opširni intervju katoličkom dnevniku La Croix uoči pohoda francuskih biskupa ad limina. Mnogih se važnih pitanja kardinal dotiče i samo ćemo neka od njih izdvojiti.
Na pitanje o molitvi za Francusku, kardinal je rekao da ne valja pretjerivati te naveo knjigu kardinala Danieloua 'Molitva – politički problem', u kojoj Danielou pokazuje kako je molitva uvijek imala političku označnicu. Kad molimo za svijet, ištemo da u njemu zavlada pravda, mir i ljubav. Nitko ne može osporiti da je to dobro u našem poslanju. Valja također reći da je molitva na Veliku Gospu bilo velika utjeha za mnoge katolike.
U talijanskom ste tisku govorili o 'apsolutnoj demokraciji' i što pod tim mislite, bilo je jedno od pitanja, na što je kardinal odgovorio: Volim demokraciju. Od svih načina vladanja, ona je manje zlo. No ona ne bi smjela postati apsolutna demokracija. Poznato mi je da parlament ima ovlast mijenjati zakone definirajući smisao braka, ali postavljam pitanje znade li se je li zakonito odlučivati o svemu mijenjati smisao riječi. Kad neka monarhija postane apsolutna onda počinje gubiti glavu. Riječ apsolutno moglo bi se možda bolje izraziti riječju bitno, kad se radi o društvu, o čovjeku, o načinu zajedničkog življenja u miru. Mudro je da si svi načini upravljanja postave granice i znaju ne prelaziti ih. Možemo, a možda i moramo upozoriti odgovorne. Nije li opasno latiti se toga da se mijenja definicija čovjeka, žene, braka, pita se kardinal te dodaje:
Pokušava se uništiti neki život jer više ne zavrjeđuje da se živi, ili jer je preskup te se pritom pita čemu uopće takav život služi. Zaziva se želja pacijenta da sam poželi dokrajčiti se. No sud takve osobe o vlastitom životu ne može imati apsolutnu vrijednost. Osim toga ne vidim kako bi se moglo ozakoniti pravo da se drugoga usmrti.
Jedno je pitanje bilo o kardinalovim očekivanjima od skorašnje Sinode biskupa o novoj evangelizaciji, na što je odgovorio: Valja najprije promisliti o riječi 'nova' da se ne bi olako shvaćalo da je novotarija sama po sebi nešto bolje. Potreban je zanos; potrebno je očistiti Crkvu, ali i čuvati se kuge oholosti koja se u sve uvuče. Ponajprije valja razlikovati ono što je drugotno, poput kulture ili novih tehnika, od bitnoga i prvotnoga, a to je Krist koji je jedini vječna novost. Predivno je to izrekao sveti Irenej: 'Svu je novost Krist donio donoseći sebe'. Jedna pak od teškoća u susretu s riječju novost jest njezino različito shvaćanje. Siguran sam da će Sinoda u središtu imati Krista i želim da današnji i sutrašnji evangelizatori budu hrabri, nepokolebljivi i ponizni.
O čemu će biti riječi na susretu s Papom nakon osam godina u prigodi pohoda ad limina? – bilo je novo pitanje, a kardinal je odmah napomenuo da je svaka biskupija pripremila izvješće o tome što se učinilo na području kateheze, zvanja, redovničkoga života itd. No važno je i to da ćemo moliti na grobovima apostola i razgovarati sa Svetim Ocem.