Masovni mediji o kardinalu Martiniju

Talijanski se tiskani i elektronski mediji trude što opširnije govoriti i pisati o jučer preminulomu umirovljenom milanskom nadbiskupu, isusovcu kardinalu Karlu Maria Martiniju. Iznose se mnogi detalji iz njegova života, tako primjerice Il Corriere della sera spominje i kardinalov dolazak u Beograd i ekumenske veze s patrijarhom Pavlom, osim što je izdašno pomogao pravoslavnom fakultetu i njegovoj biblioteci u Beogradu. Godine 1976. deset dana prije blagdana sv. Ignacija hrvatskim je isusovcima davao duhovne vježbe, a pred kraj prošloga stoljeća pomogao je novčano i pri uređenju krova crkve u Opatiji. Svatko tko ga je izbliza poznavao nije se mogao načuditi njegovoj intelektualnoj veličini ali istodobno i jednostavnosti. I mnoge izjave koje su nam u novinama dostupne govore upravo o tome na različite načine, ali poneki otkrivaju i korijene takve osobnosti te ih nalaze u Svetom Pismu i duhovnim vježbama svetoga Ignacija. Upravo su duhovne vježbe, kako sam kardinal Martini negdje reče, uza Sveto Pismo, drugo područje njegova zanimanja. Iz takve uronjenosti u Božju stvarnost izašla je i pastoralna skrb za ovozemaljsku stvarnost onoga dijela Crkve koji mu je povjeren. Odatle i zanimanje za radnike, za mlade, za intelektualce pa i za nevjerujuće. Poput svetoga Tome Akvinskoga i kardinal je Martini znao naći zrnce istine i u ponekim pogrešnim shvaćanjima, pa je stoga bio otvoren dijalogu, ističu također mnogi.
Prevario sam se, međutim, u očekivanju da će se nešto o tom čovjeku naći u hrvatskom medijskom prostoru u povodu njegova preminuća, ali ništa, osim, jasno, na katoličkim portalima.