Zar još ima onih kojima petokraka smeta da jasno gledaju prošlost i sadašnjost?

Stvarnost crkvenih događaja i njezina interpretacija u nekih hrvatskih novinara kao da se baš i ne znaju sastati. Ti će se novinari vjerojatno pozivati na profesionalizam, ali od profesionalnosti ne pokazuju mnogo, ili čak na slobodu govora, pa u ovom slučaju zapravo pokazuju kako su neslobodni, odnosno dirigirani nečijom voljom, za razliku od Hine koja i o događajima u Bosanskoj Posavini i u Udbini jednostavno izvještava, a interpretaciju prepušta onomu koji čita smatrajući ga zrelim.
Danas je inače Međunarodni dan nestalih. O tom problemu u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini katolički dnevnik Avvenire piše danas pozivajući se na izvore Amnesty Internationala te među ostalim ističe kako se odgovorni u pojedinim zemljama i ne trude mnogo da se pronađu nestali. To se tako neutralno piše kao da se ne zna tko je rat započeo i s kojim namjerama o protjerivanju i iseljavanju pučanstva te krađi materijalnih dobara. Očito je da je Srbija najodgovornija i glede ljudi i glede pokradenih pa i umjetničkih dobara. Njoj se stoga u prvom redu ne žuri, kao što joj se ne žuri priznati prava manjinama, i to jednaka ona prava koja Srbi kao manjina uživaju primjerice u Hrvatskoj. Upravo o političkim nestalnostima u Srbiji piše i Neue Zürcher Zeitung. Hrvatski se pak mediji bave prepucavanjima između predsjednika Josipovića i Milorada Pupovca. Ispod Pupovčevih riječi viri i ona stara istina da ako Srbi ne vladaju onda su ugroženi. Kao takvima se onda ima ići niz dlaku i to oni dobro i propagandno i novčano iskorištavaju. Stvarnost se dakle ima njima prilagoditi, a ne obratno. Inače su spremni na optužbe za nacionalizam.
A dopisnik Jutarnjega iz Rima kao da se vraća početku svojega novinarstva kad je počeo kao navodno glazbeni kritičar. Sada pak nikako da pronađe neke nove kajdanke, nego je staru zamotao u novi papir. Riječ je o napadima na intervju svećenika i povjesničara Stjepana Razuma. Reakcije pak čitatelja na ovaj članak u Jutarnjem često su suvislije od samog članka. Slično je i s reakcijom na pisanje gospođe Sedmak iz Jasenovca. Jedan od čitatelja doslovno veli:
„Popisi (misli se na popise žrtava) nisu nikakav izravan dokaz. Na popise se dopisivalo da se iskamči veća ratna odšteta od Njemačke. Javna je tajna da su i žrtve komunističkog terora pokapane na tom području. Ako se želi demistificirati "vječnu" temu za odvlačenje pažnje s mnogo većih problema koji nas pritišću, žrtve treba iskopati i dostojno ih sahraniti. Time će se napokon dati točka na taj mračni dio naše prošlosti.“ Jer i u tunelu usred mraka zvijezda petokraka nije donijela svjetlo, nego je mrak učinila još mračnijim i strašnijim.