Je li sve što je u trendu uvijek i doista dobro?

Poslovična je svađa među piljaricama, ali sva naša stvarnost postaje sve više svađalačka, uz, dakako, puno zavisti i ogovaranja. Čak to postaje zanimljivo i kao informacija jer se štošta dozna iz tih svađa među pjevačima, nogometašima, navijačima, prepucavanja među kulturnjacima, a sada smo došli i do političara i novinara. Tako nam ovo vruće ljeto dodatno zagrijava svađalačko ozračje, a vlasnici tiskovina trljaju ruke što bi se mogla povećati i prodaja jer mi smo narod znatiželje, ali i osiromašenja. No tiskovinama i elektronskim medijima ipak su uvijek najzahvalnija tema Crkva, pa onda i biskupi. Koji put se stječe dojam da se zapravo ne zna što pojedini novinari uopće znaju o Crkvi, o njezinim pastirima, i što zapravo žele znati, nego svoje neznanje prodaju pod kapom mudrovanja. Gotovo jedina konstanta u njihovim rasipanjima mudrošću jest to što biskupe i svećenike smatraju nedoraslima suvremenom trenutku pa ih žele poučiti o tome što je primjerice sekularna država. Tu se opet dotičemo staroga pitanja je li ono što je u trendu i dobro. Pa kad biskupi o tom progovore s vidika temeljnih ljudskih vrednota i ljudskoga dostojanstva koje zavrjeđuje svako ljudsko biće, oni koji ih napadaju ili im se rugaju samim tim dokazuju da su već svoje dostojanstvo pogazili. Onda nije čudno da takvi u biskupe projiciraju svoju zlobu kad im pripisuju da žele upravljati zemljom. Dobro pritom neki čitatelji već kritiziraju novinarku pa joj vele da ne bi ona to možda htjela ili pak tvrde da vjerojatno ne bi lošije biskupi upravljali od ovih vlasti. I sad dolazimo do temeljnog kršćanskoga pojma, a to je obraćenje. Bez toga nema napretka u osobnom dozrijevanju, ali ni napretka u društvu. S toga vidika i biskupi su prigodom Marijina uznesenja govorili o problemima koji sve tište, ali i o lijeku koji je svima nadohvat ruke. Kako će se onda obratiti onaj tko to ne želi vidjeti?