Komu pogoduje vraćanje u prošlost?

Točka na Džakulu, naslov je članka Milana Jajčinovića u Večernjem listu. Autor piše o nedavnoj proslavi Oluje i proturječnostima hrvatske politike, te o nastojanjima nekih srpskih političara da se sva ta ratna zbivanja zaborave. Time bi oni ispali kao vrlo veliki humanitarci naspram nas Hrvata koji se stalno hvatamo prošlosti. A zapravo je to sve pokušaj ponovnoga izjednačavanja krivnje agresora i žrtve, jer agresor nikad ne želi da mu se u lice govori o njegovim zlima koja je nanosio drugima. A onda se javljaju neki nadobudni Amerikanci koji bi željeli ići Titovim tragom od Kumrovca dalje s kapom i petokrakom. I tko nas to onda vraća u prošlost? Oni koji ništa ne znaju o teroru pod Titovim komunizmom. Vuk Perišić na elektronskom tportalu.hr u svojem članku na svoj velikosrpski način mudruje nad hrvatskim kazalištem. Autor ističe da bi kazalište imalo biti provokativno, a hrvatsko to nije. Rasipa se mudrošću koja kasni barem dvadeset godina, jer je tako provokativno imalo biti srpsko pozorište, a to ono nije bilo prema velikosrpskim posezanjima sve od memoranduma pa do same agresije. Ništa Perišić ne piše o lukavom kazališnom zauzeću Brijuna od strane Šerbedžije kojega se još financira iz proračuna. Piše Perišić i o povijesti kazališta i valja priznati da je ponešto načitan, ali je jednostran. Zaboravlja naime kad gotovo rugajući se piše o hrvatskim budnicama kao što je opera Zrinjski, spomenuti i Verdijeve opere koje obiluju patriotizmom. Ali što to govoriti nekomu za koga čim se spomene nešto hrvatsko odmah je ustaško i nacionalističko. Osim toga spominje on i paljenje mađarske zastave, ali kaže da je gore od toga samo ljubljenje zastave. Vjerojatno ne može podnijeti da je Tuđman na kninskoj tvrđavi poljubio hrvatski pobjednički stijeg. Tako doista postoje dvije povijesti, ona agresora koji je uostalom vladao Hrvatskom i u prvoj i drugoj Jugoslaviji što pod krinkom kralja, što pod krinkom Tita. To su za njih bila dobra vremena, ali kad ne vladaju, onda su tomu i negda i danas krivi ustaše. Kad se ovakvi članci pojavljuju u hrvatskom informativnom prostoru, stvarno se možemo pitati tko sve to Hrvatskoj podmeće. Drugi jedan portal donosi bajkoviti račun bogate djece koliko troše za svoja iživljavanja i jelo, te se primjećuje kako se razmeću novcem koji nisu zaradili. Može li se to isto pitanje postaviti i našim političarima?