Velečasni Dragan Muharem govori o završnoj svečanosti Dužijance

Mnoštvo je vijesti i zbivanja kroz mjesece srpanj i kolovoz i nemoguće je u ovo malo vremena i prostora izreći sve. Zato ćemo izdvojiti ono najbitnije po čemu su bački Hrvati – Bunjevci poznati a to je slavlje završetka žetvenih radova – Dužijanca.
Središnja proslava ovogodišnje Dužijance održana je 12. kolovoza u Subotici. Slavlje je započelo u crkvi Sv. Roka, u kojoj je godine 1911. mons. Blaško Rajić prvi put predvodio slavlje Dužijance u crkvi, budući da su taj običaj bački Hrvati Bunjevci stoljećima prije njegovali u svojim obiteljima kao oblik zahvale Bogu za završetak "risa" (žetve). Obred blagoslova i ispraćaja bandaša i bandašice predvodio je župnik mons. Andrija Anišić. Na tom početnom činu središnje proslave Dužijance po tradiciji sudjeluju bandaši i bandašice koji su bili predvoditelji slavlja dužijance u Somboru, Lemešu, Žedniku, Đurđinu, Bajmaku, Tavankutu, Maloj Bosni i Ljutovu kao i tri najljepša para koja su izabrana u petak u sklopu "Tamburaške večeri", a koji imaju ulogu pratitelja bandaša i bandašice.
Nakon pozdrava svima okupljenima, bandašica Snežana Nović pročitala je pjesmu Ante Jakšića: "Kad su žitom polja pozlaćena" a bandaš Marko Križan pročitao je Božju riječ koja govori o kušnji koja rađa postojanošću i nadom. Molitve vjernika predmolile su "Kraljice" iz Staroga Žednika. One su pred crkvom prije polaska u katedralu pozdravile sve "putnike" i okupljene vjernike "kraljičkom pismom" u čast Dužijance. U povorci, na svečanim karucama, predvođeni bandašom i bandašicom, mladi u narodnim nošnjama krenuli su do katedrale, na glavni čin središnje proslave Dužijance a to je misa zahvalnica. Pred katedralom ih je sve dočekao i pozdravio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić.
Misno slavlje predslavio je varaždinski biskup Josip Mrzljak u koncelebraciji s domaćim biskupom Ivanom Penzešom, koji mu je na početku uputio riječi tople i srdačne dobrodošlice. U propovijedi je biskup Mrzljak pozvao okupljene da prihvate Isusa, koji je kruh života, jer će im to pomoći u trenucima nepravde, razočaranja, raznih životnih poteškoća. "Dužijanca spaja i jedno i drugo – i zemaljsko i nebesko - i to upravo u nedjelju – Dan Gospodnji, koji je i dan zajedništva. Vaši preci u stoljetnom slavlju Dužijance, na kojem su Bogu zahvaljivali, sigurno su se nadahnjivali i okrjepljivali. Na tim slavljima primali su jakost i dobivali snagu da idu dalje kroz život ojačani kruhom svagdašnjim, kruhom euharistijskim i Božjom riječju koju su vjerom prihvaćali, što bi trebalo činiti i u drugom stoljeću Dužijance", zaključio je mons. Mrzljak.
Poslije mise krenula je svečana povorka prema gradskom trgu. Subotičani i brojni gosti mogli su vidjeti barjaktara na konju sa zastavom "Dužijance", konjanike u svečanoj graničarskoj nošnji Hrvata Bunjevaca, veliku krunu i klas žita, male "kraljice" s karakterističnim "Kraljičkim pismama", risare i risaruše u narodnim nošnjama i s radnim priborom, fijakere, "aptike", defile 15 kulturno-umjetničkih društava iz Subotice i okolice, Vojvodine, Hrvatske i Mađarske, sve bandaše i bandašice iz mjesta u kojima je Dužijanca već ranije održana.
Na svečanoj bini prikazan je običaj završetka "risa". Bandaš Marko predao je domaćinu "salaša" Davoru Šimiću vijenac, koji je isplela bandašica, u znak da je "ris gotov", tj. da je žetva uspješno završena. Domaćin im je zahvalio što su marljivo radili i uspješno posao završili a domaćica Dajana Šimić ih je poškropila vodom i posula mekinjama – da žito iduće godine bude čisto kao voda i da ga bude puno kao mekinja. Poslije toga je kruh ispečen od brašna ovogodišnje žetve, novom subotičkom gradonačelniku Modestu Duliću predala bandašica Snežana, a gradonačelnik ga je pokazao na sve četiri strane grada uz svestranu podršku okupljenog mnoštva na Trgu. Središnji dio programa "Dužijance 2012." završio je polaganjem vijenca na grob svećenika Blaška Rajića u poslijepodnevnim satima te tradicionalnim Bandašicinim kolom na glavnom gradskom trgu.