O proslavi Velike Gospe u Mariji Bistrici i u zagrebačkoj katedrali govori Božica
Bartovčak
U hrvatskom nacionalnom
svetištu Mariji Bistrici na današnju svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na
nebo, gdje se, po procjeni portala Večernjeg lista okupilo oko 60.000 vjernika, središnje
misno slavlje u 11 sati predvodio je zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić.
U svojoj je homiliji oslanjajući se na misna čitanja osobito istaknuo nadu ne samo
za kršćane nego i za svakog čovjeka dobre volje jer je Marija pravim tijelom u zajedništvu
s Presvetim Trojstvom. Dalje je nadbiskup pojasnio istančan odnos Marije i Elizabete
kao i njezinog susreta, a tako i povezanost i izgradnju naših ovozemaljskih odnosa…
No kardinal Bozanić izrekao je i sljedeće: Draga braćo i sestre, vrijeme što ga
živimo ispunjeno je govorom o krizi, ali čini mi se da pojam "kriza" sam od sebe ne
uspijeva izreći sve ono što je u igri. Ono što se zbilo, također i na ekonomsko-financijskom
planu, ima kao pozadinu velike promjene koje su se na svjetskom planu susljedno događale
nakon propalih utopija dvadesetog stoljeća. Duboko osjećajući teške prilike u kojima
se nalaze mnogi u našoj sredini, molimo za potrebnu mudrost odgovornih i spremnost
svih da bi se povezale solidarnost i umjerenost života te stalna spremnost pomoći
onima koji su najpotrebniji. Dragi vjernici, u ovim vremenima nepredvidivih i često
forsiranih promjena potrebno je čuvati i držati se provjerenih oslonaca našeg vjerničkog
i nacionalnog postojanja. Na tom putu treba uvijek započinjati od obitelji koju valja,
kako je poručio Papa ove godine na Svjetskom susretu obitelji u Milanu "ponovno otkriti
kao glavnu baštinu čovječanstva, zajednički nazivnik i znak istinske i stabilne kulture
koja je u prilog čovjeku". Poštovani očevi i majke naših obitelji, danas na svetkovinu
Uznesenja Marijina, ponavljam riječi koje vam je uputio Benedikt XVI. na zagrebačkom
hipodromu: "Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti, i molite
s njima; približite ih sakramentima, osobito Euharistiji…, uvedite ih u život Crkve;
u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski život
svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca. Budite poput male Dvorane posljednje večere,
poput one Marijine i učenika, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo, molitva!" Danas,
dragi Marijini hodočasnici, molimo svjetlo i snagu za svakidašnji život, za život
predanja u Božje ruke bez obzira na okolnosti u kojima živimo. Neka nas Marijin Veliča
nadahnjuje i hrabri u radostima, ali i u tjeskobama, bolima i trpljenjima. Njoj povjeravamo
sve naše obitelji, ta mala skrovišta života u kojima se uvijek iznova proživljava
djetinjstvo, uvijek se iznova rađa čovjek, grade temelji zdravoga društva i gradi
nada bolje budućnosti. Na kraju je nadbiskup zagrebački, pozivajući i izričući
molitve upućene Djevici Mariji između ostalih i za one koji obnašaju vlasti zaključio
također molitvom. Dragi hodočasnici, molimo za našu domovinu Hrvatsku, da tkivo
našeg hrvatskog naroda ne razjedinjuju oni kojima nije stalo do hrvatskoga boljitka.
Molimo često i ustrajno, osobito nadolazećih mjeseci, za narod i Domovinu da nas Bog
oslobodi od privida i zavaravajućih ponuda te da nam dade mudro srce kako bismo mogli
spoznati i podržati ono što promiče opće dobro, osobito razvoj i napredak naših obitelji
te solidarnost s potrebnima, na dobrobit svih u sadašnjosti i budućnosti. A u zagrebačkoj
katedrali središnje euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni biskup zagrebački Ivan
Šaško u koncelebraciji s kanonicima Ivanom Hrenom i Stjepanom Večkovićem. Između ostalog
biskup Šaško je naglasio: Danas u slavlju euharistije u kojemu nam se daje Kristovo
tijelo i krv, živimo od iste vjere koju je imala ona – "blažena što povjerova". Nama
je to radost divljenja, a onima koji misle da sve stane u zemaljske okvire, vjerujem
– zbunjujuća i teško objašnjiva pojava. I umjesto da zastanu i pokušaju prodrijeti
u smisao onoga što im djeluje besmisleno, oni ovih dana, dok se rijeke hodočasnika
slijevaju u molitvi i pjesmi, govore o velikim mogućnostima i potrebi iskorištavanja
dolaska ljudi u svetišta, govore o 'vjerskome turizmu'. Koliko li je samo nerazumijevanja
i nesporazuma u tome nazivu. Ili možda nije, ako vidimo da takve ideje svojim korijenom
sežu do onih koji su prije dva desetljeća, u komunizmu zdušno sprječavali i hodočašća
i vjeru i djelovanje Crkve u Hrvatskoj. Sada svoju ideologiju stavljaju pod privid
brige za gospodarski boljitak, rekao je biskup, te upozorio kako je očito da rijetko
u javnosti pronalazi prostor za dublje ulaženje u otajstvo života; za gajenje osjećaja
zadivljenosti, za poštivanje vjerničke hrvatske duše i hranjenje plemenitošću koja
živi na ovaj dan u našemu puku; dok se obilato promiču otužni pokušaji da se oduševljenje,
žrtva, žuljevi na nogama, zajedništvo i nesebičnost, kamen izglačan koljenima oko
oltara, pomirenje, jačanje obitelji, te iskrena promjena života u ljubavi prema bližnjima…
promatraju kroz prizmu banalnosti. Nije stoga čudno da oni kojima ništa nije sveto,
i koji se cijele godine trude što više izrugati kršćanstvo, povodom najvećih katoličkih
blagdana, uz svoje proizvode objavljuju slike svetih, prodaju krunice, nude molitvenike…
i usput prozivaju druge za nedosljednost i drže pouke o dvoličnosti. Ali bit kršćanstva,
kao što je izmicala stoljećima, bit – jednostavna i istinita – i dalje ostaje nedohvatljivom
zemaljskim mjerilima. Dok gledamo mnoštvo proturječnosti u našemu društvu, molimo
za sve, počevši od sebe, da ne previdimo dar od kojega čovjek može istinski živjeti
i dar u kojemu se razumije zašto je sve više ljudi na hodočasničkim putovima. Danas
živimo ono radosno čudo naroda koji traži Boga i naroda koji traži sebe, znajući gdje
može pronaći odgovor, rekao je biskup Šaško.