Mržnja ruši, a ljubav izgrađuje, polako i strpljivo, govorio je blagopokojni kardinal Kuharić

Ako je Oluja uspjela, zašto se Srbi vraćaju? – opravdano se pita Tvrtko Dolić u članku na elektronskom portalu dnevno.hr. No s tim se u vezi nameću i druga pitanja posebice glede povratka Hrvata u Bosnu i Hercegovinu. Tamo se i biskupu Komarici od strane mjesnih srpskih vlasti izražava sva zabrinutost glede Hrvata, ali se pritom sve čini da se ne vrate. Svaka proslava Oluje opet nas vraća na temeljna pitanja o dostojanstvu svake ljudske osobe i svakoga naroda. Ali nakon svega kao da jedino pravo na sva moguća obeštećenja imaju samo agresori i njihovi pomoćnici u Hrvatskoj. Gdje su tu prava branitelja, prava domicilnog hrvatskog pučanstva? – o tome se Teršelička i njoj slični uopće ne pitaju, kao što se ne pitaju ni novinari koji jedva čekaju da nekom Hrvatu pukne film, da onda to mogu generalizirati.
Međunarodna zajednica sa svojim vrlim političarima i sucima u Haagu ne može naći krivnje na našim zatočenim junacima pa daje tužilaštvu rok koji istječe danas ne bi li im ipak nešto prišila, pa tako opravdala svoj navodno veliki pravedni posao, zapravo vrlo skup. Kako je sva ta igra prozirna još od onda kad su Hrvatsku uvjetovali i ucjenjivali za optuženike, ali zapravo još od embarga na oružje na početku velikosrpske agresije da se ne možemo braniti. Sveti Lovro danas se svečano slavi u Požegi kao zaštitnik biskupije, ali i u Petrinji, gdje je crkva sv. Lovre do temelja srušena, ali je od temelja i obnovljena. Dobro je još blagopokojni kardinal Kuharić govorio kako mržnja ruši, a ljubav izgrađuje. Polako i strpljivo. U toj ćemo strpljivosti, nadam se, dočekati ne samo bolje dane na gospodarskom planu, nego i na međunarodnom pravosudnom planu.