Možemo li nešto naučiti i od onoga koga ne volimo?

Nakon nedjeljnog slavlja sva ta događanja i govore hrvatskih političara ali i drugih u naslovu svojega članka sažimlje Ivica Šola u jučerašnjem Glasu Slavonije kad veli da je to bio Dan domovinske patologije. Članak završava konstatacijom o proizvodnji ustaša u Čavoglavama. Proizvode ih očito jugonostalgičari koji se i jedne ili dvije kape nekih berekina tako plaše kao da su u najmanju ruku na gotovs. A to samo pokazuje sav mentalitet udbaški, jugokomunistički, velikosrpki i titovski kojima je samo stalo što više Hrvate držati u šahu. Tu se više nema ni prigode upriličiti kakav susret s logikom, a nekmoli s pravdom i istinom. Vidljivo je to bilo i na parastosu za srpske žrtve. Kad se naime govori o velikosrpskom agresorskom i osvajačkom ratu, onda iz agresorskih usta to nikad ne možemo čuti, nego se sve neutralizira eufemizom o nekakvom nesretnom ratu. Doista je nesretan za njih jer su ga izgubili. Ali i u toj agresiji stradali su mnogi, no njih agresori ne spominju, nego svoj izgubljeni rat onda pretvaraju u viktimizam na kojemu žele zaraditi političke bodove i kod kuće i u inozemstvu. Na žalost tu nalaze i sekundante u Hrvatskoj koji razmišljaju jugoslavenski. Zar se vladu ne bi smjelo pitati, kako to da Teršelička dobiva novac iz proračuna, osim što je dobro financirana izvana, kad već postoji službeni hrvatski institut za žrtve pod nazivom Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. Taj centar izvrsno i stručno radi. Pritom je moguće i pitati kako to da se vrlo umanjuje državna dotacija jedinom stručnom časopisu za hrvatski jezik? Kad se ove nelogičnosti nađu, onda se na žalost ni političari ne slažu nego kao da se žele još uvijek ulagivati agresoru da se ne uvrijedi i onda se retrogradno prijeti prijekim sudom nekim pojedincima za minorna kaznena djela pljačke, ali se takvo što ne bi moglo ni pomisliti da se postupi s onima koji su planski razarali sve hrvatsko. Očito su tim razaranjem priznavali da to nije njihovo, a pljačkom prirodnih dobara to još potvrđivali. Još više jasnoće glede nekih pitanja donosi u svojem članku Tvrtko Dolić na elektronskom portalu dnevno.hr. Ako agnostici ne idu u crkvu, ipak bi valjalo koji put zaviriti i u ono što pišu i govore naši biskupi, a to je dostupno i u najnovijem Glasu Koncila i u IKA-i. I od onoga koga ne volim, mogu ponešto i naučiti, pogotovu ako je pametniji.