U katehezi na općoj audijenciji papa Benedikt XVI. govorio o svetom Dominiku
Molitva i osobni odnos s Bogom pomažu nam suočiti se i s najtežim trenutcima. Krećući
od te misli, nadahnute svetim Dominikom Guzmanom, čiji se liturgijski spomen slavi
danas, 8. kolovoza, Sveti je Otac osmislio katehezu na današnjoj audijenciji održanoj
u Castel Gandolfu. Čovjek molitve, zaljubljen u Boga, nasljedovatelj Krista –
tim je riječima Sveti Otac ocrtao svijetli lik svetoga Dominika koji je na putu kršćanskoga
savršenstva napredovao zahvaljujući snazi molitve koja ga je – kako je istaknuo Papa
– obnavljala, a njegova apostolska djela činila plodnijima. Još su snažnije riječi
– na koje je podsjetio Papa - koje je o tom svecu rekao blaženi Jordan Saski, njegov
nasljednik u vodstvu dominikanskoga reda: „Dan je posvećivao bližnjemu, ali noć je
darivao Bogu“. U svetomu Dominiku možemo vidjeti primjer skladnoga povezivanja
kontemplacije božanskih otajstava i apostolskoga djelovanja – napomenuo je Sveti Otac
te dodao da je, po svjedočanstvima ljudi koji su mu bili bliski, 'uvijek razgovarao
s Bogom, ili o Bogu'. Ta primjedba pokazuje njegovo duboko zajedništvo s Gospodinom,
ali istodobno i stalno zauzimanje kako bi i druge poveo u to zajedništvo s Bogom –
primijetio je Papa. Glavne su misli Papine kateheze bile o „tjelesnom načinu“ molitve
svetoga Dominika. Tjelesno i duhovno držanje, duboko prožeti, pomažu u sabranosti
i revnosti – rekao je Sveti Otac te spomenuvši „Devet načina molitve svetoga Dominika“,
djelo jednoga dominikanca iz XIII. stoljeća, podsjetio na prvih sedam načina molitve
toga sveca, koji su – kako je rekao – poput koraka na nekom putu, prema dubokom zajedništvu
s Bogom. Sveti Dominik moli u stojećem stavu, pognute glave kako bi izrazio poniznost;
prostrt na zemlji kako bi molio oproštenje za vlastite grijehe; klečeći u znak pokore
kako bi sudjelovao u Gospodinovim patnjama; raširenih ruku promatrajući Raspetoga
kako bi razmatrao najveću Ljubav; pogleda uprta prema nebu osjećajući se privučenim
u Božji svijet – istaknuo je Sveti Otac. Zadržavajući se na posljednja dva načina
molitve svetoga Dominika, Papa je najprije govorio o osobnoj meditaciji, u kojoj molitva
poprima još dublju, gorljiviju i umirujuću dimenziju. Mirno sjedeći, sabirao bi se
u sebe u stavu osluškivanja, čitajući knjigu ili pogleda uprta u Raspetoga. Te je
trenutke susreta s Bogom tako snažno proživljavao da su se i izvana mogle uočiti njegove
reakcije radosti ili plača – napomenuo je Sveti Otac, a potom se osvrnuo na molitvu
na putovanjima od jednoga samostana do drugog. Tada bi iz njegova srca potekla pjesma
hvale i zahvalnosti Bogu za brojne darove, a ponajviše za najveće čudo: otkupljenje
koje je izvršio Krist – istaknuo je Sveti Otac. Sveti je Dominik dakle krajnje
aktualni lik posebno za današnjega kršćanina. Sveti nas Dominik podsjeća da se početak
svjedočenja vjere, koje svaki kršćanin ima dati u obitelji, na poslu, u društvenom
zauzimanju, kao i u trenutcima opuštanja, nalazi u molitvi, u osobnom dodiru s Bogom.
Samo taj stalni stvarni odnos s Bogom daje nam snage da možemo snažno živjeti svaki
događaj, a posebno najteže trenutke – napomenuo je Sveti Otac. A upravo nas oni
vanjski načini molitve – klečeći, stojeći, pogleda uprtoga u Gospodina, zaustavljajući
se u tišini – upravo nas oni pripremaju za unutarnji susret s Bogom. Stoga je Sveti
Otac pozvao sve da svakoga dana pronađemo vrijeme za molitvu. Time ćemo i onima oko
nas pomoći da uđu u svijetli prostor Božje nazočnosti, koja donosi mir i ljubav koji
su nam svima potrebni – istaknuo je Sveti Otac. U pozdravima na više jezika, papa
je Benedikt XVI. potaknuo sve da se u ovo vrijeme odmora prepustimo da nas vodi Duh
Sveti, kako bismo produbili zajedništvo s Bogom, otkrivajući važnost i ljepotu svakodnevne
molitve koja je konkretna snaga u teškim trenutcima.