Pravednost i istina

Ima li kojega hrvatskoga slavlja a da ga agresori na hrvatsku samostalnost ne žele omalovažiti pa čak i ponovno optužiti. Najnovija izjava Srpskog narodnog vijeća na toj je crti. Traži se i priznanje srpskih, osim hrvatskih žrtava. Spominje se oslobađajuća akcija Oluja ali se ne spominje uzrok toj akciji, a to je osvajački velikosrpski pohod na Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Da je bilo žrtava i u Srba u Hrvatskoj, to nitko ne niječe, ali kad se govori o hrvatskim žrtvama onda se neutralno kao uzrok tomu spominje nesretni rat. Postoji li mogućnost da su i sami Srbi u Hrvatskoj stradali od svojih agresorskih sunarodnjaka? Ministar branitelja upozorava da ne likujemo ni nad čijim porazom, nego da se radujemo pobjedi. Ima li ikoga na ovoj zemlji koji s toliko obazrivosti govori o svojoj pobjedi kao Hrvati? Ministar također veli da su Hrvati jedinstveni u ovom datumu pobjede, ali da su druge datume pobrkali. Tko su ti Hrvati, ako ne oni koji su nakon Tuđmana sve htjeli promijeniti da bude po njihovu? S pravom Miroslav Tuđman veli u svojem intervjuu za portal dnevno.hr o zauzimanju za pravednu Hrvatsku: Zagovarati 'pravednu Hrvatsku' nije moguće ako se ne zagovara istina: istina o komunističkom nasljeđu, istina o bankrotu naslijeđenog jugoslavenskog tržišta i gospodarstva, istina o okolnostima u kojima je nastajala samostalna i suverena Hrvatska, istina o Domovinskom ratu, istina o 'Oluji', istina o ekonomskim posljedicama agresije, istina o pravim dimenzijama pretvorbe i privatizacije, itd. Hrvatska je u političkoj i moralnoj krizi jer se odrekla istine. A 'pravedne Hrvatske' nema - jer nema pravde bez istine.