Papin nagovor prije i poslije molitve Anđeo Gospodnji
Prema već ustaljenom običaju Sveti je Otac i u današnjem nagovoru prije molitve Anđeo
Gospodnji govorio o misnom evanđelju. Danas smo započeli čitanje šestoga poglavlja
Ivanova evanđelja. Poglavlje se otvara prizorom umnažanja kruhova, što Isus potom
tumači u sinagogi u Kafarnaumu, tvrdeći da je On kruh života. Isusove geste sliče
gestama na Posljednjoj večeri: Tada Isus uze kruhove, zahvali Bogu pa ih dade onima
što su posjedali. Ustrajavanje na temi kruha, koji se dijeli, i na zahvaljivanju,
podsjeća na Euharistiju, Kristovu žrtvu za spas svijeta – ustvrdio je Benedikt XVI. Evanđelist
piše – nastavio je Papa – da je bio blizu židovski blagdan Pasha. Pogled se upravlja
prema križu, posvemašnjem daru, prema Euharistiji, ovjekovječenju toga dara: Krist
biva kruhom za život ljudi. Sveti Augustin to ovako tumači: Tko je, ako ne Krist,
kruh nebeski? Ali da bi čovjek mogao jesti anđeoski kruh, Gospodin se anđela utjelovio.
A da nije postao čovjekom, ne bismo imali njegovo tijelo; a da nemamo njegovo tijelo
ne bismo jeli oltarski kruh. Euharistija je trajni veliki susret čovjeka s Bogom,
u kojem Gospodin biva naša hrana, samog sebe daje da nas preobrazi u sebi – objasnio
je Benedikt XVI. U opisu umnažanja kruhova, govori se o nazočnosti nekog dječaka,
koji pred teškoćom da se nahrani toliki narod, stavlja na raspolaganje ono malo što
ima: pet kruhova i dvije ribe. Čudo se ne događa iz ničega, nego iz prvotnog skromnog
dijeljenja onoga što ima dječak. Isus od nas ne traži ono što nemamo, nego nam priziva
u pamet da se, ako svatko ponudi to malo što ima, uvijek iznova može dogoditi čudo:
Bog je kadar umnožiti malu gestu ljubavi i učiniti nas dionicima svojega dara. Čudo
je snažno utjecalo na mnoštvo: u Isusu vidi novog Mojsija, dostojnog vladanja, a u
novoj mani zajamčenu budućnost, no zaustavlja se na materijalnom čimbeniku, a Gospodin
„znajući da dolaze da ga uzmu i proglase kraljem, povuče se posve sam na goru. Isus
nije zemaljski kralj koji vlada, nego kralj koji služi, koji se saginje nad čovjeka
da zasiti ne samo njegovu materijalnu nego i onu dublju glad, glad za Bogom – ustvrdio
je Benedikt XVI. Draga braćo i sestre, molimo Gospodina da pomogne otkriti važnost
hranidbe Kristovim tijelom, vjerno i savjesno sudjelujući u Euharistiji, da sve dublje
budemo sjedinjeni s njim. Doista, ne preobražava se u nama euharistijska hrana, nego
se mi otajstveno mijenjamo. Krist nas hrani ujedinjujući nas sa Sobom, privlači nas
k Sebi. Istodobno, želimo moliti da nikomu ne uzmanjka kruh potreban za dostojan život
i da se uklone nejednakosti ali ne oružjem nasilja, nego dijeljenjem i ljubavlju.
Povjeravamo se Mariji, dok za sebe i svoje drage zazivamo njezin majčinski zagovor
– zaključio je Benedikt XVI. Nakon molitve Papa je podsjetio na dramatično stanje
u Siriji te da točno za godinu dana u Riu de Janeiru započinje 28. svjetski dan mladeži.
Zabrinuto pratim tragične i sve žešće prizore nasilja u Siriji sa žalosnim posljedicama
sve više mrtvih i ranjenih, također i među civilima, te golemim brojem preseljenih
i pobjeglih u susjedne zemlje. Molim da im se jamči potrebna humanitarna potpora i
solidarna pomoć. Obnavljajući svoju blizinu napaćenom stanovništvu i sjećanje u molitvi,
obnavljam hitan apel da se okonča svaka vrsta nasilja i prolijevanje krvi. Molim od
Boga mudrost srca, naročito za najodgovornije, da se ne štedi napor u traženju mira,
također i od međunarodne zajednice, kroz dijalog i pomirbu tražeći prikladno političko
rješenje sukoba. Svoje misli upravljam i dragoj iračkoj naciji, posljednjih dana potresenoj
brojnim i teškim atentatima koji su prouzročili mnogo mrtvih i ranjenih. Papa je poželio
da ta velika zemlja nađe put stabilnosti, pomirbe i mira. Za godinu dana, baš u
ove dane, održavat će se 28. svjetski susret mladeži u Riu de Janeiru, u Brazilu.
Riječ je o dragocjenoj prigodi za mnoge mlade da iskuse radost i ljepotu pripadnosti
Crkvi i življenja vjere. S pouzdanjem gledam na taj događaj i želim ohrabriti i zahvaliti
organizatorima, naročito nadbiskupiji u Riu de Janeiru, zauzetima da brižno prihvate
mlade iz cijeloga svijeta koji će sudjelovati u tom važnom crkvenom susretu – zaključio
je Benedikt XVI. osvrćući se i na teškoće radnika u Tarantu.