Novi pročelnik Zbora za nauk vjere dao intervju za Osservatore Romano

Velika otvorenost diči vjeru. Ona je osobni odnos s Bogom koji u sebi nosi sve blago mudrosti. Stoga je naš ograničeni razum uvijek u napinjanu prema neograničenom Bogu. Uvijek možemo nešto novoga naučiti i bolje shvatiti dubinu objave. Objavu ne možemo nikada iscrpiti – ustvrdio je novi pročelnik Zbora za nauk vjere nadbiskup Gerhard Ludwig Müller u razgovoru s novinarkom Astrid Hass i glavnim urednik vatikanskog poluslužbenog dnevnika L'Osservatore Romano, koji je u cijelosti objavljen u današnjem broju.
Tijekom susreta u staroj palači Svetoga oficija nadbiskup je govorio o svom dolasku na čelo Zbora, o svojoj odluci da postane svećenik, o vremenu koje je proveo kao profesor teologije i kao biskup, svojim čestim putovanjima u Latinsku Ameriku te objasnio da je naučio cijeniti Josepha Ratzingera čitajući njegovu knjigu Uvod u kršćanstvo koja je objavljena 1968. godine i odmah bila najtraženija knjiga.
Govoreći o svojoj novoj zadaći , rekao je da dosta dobro poznaje Zbor za nauk vjere je bio njegov dugogodišnji član kao i član Međunarodnoga mješovitog teološkog povjerenstva i stoga je mogao surađivati s drugim vatikanskim uredima. Naravno za mene je posve nova uloga pročelnika. Premda dobro poznajem dokumente Zbora, sada ću ipak morati voditi svakodnevni rad svih zaposlenika u Zboru, pripremajući i ispravno provodeći odluke. Zahvalan sam Svetomu Ocu na povjeravanju ove zadaće. Očekuju nas veliki problemi glede opće Crkve, valja se sučeliti s mnogim izazovima malodušja u nekim krugovima. Uz to postoji i problem grupašenja, lijevih i desnih kako se običava reći, što oduzima mnogo vremena i dobar dio naše pozornosti – ustvrdio je nadbiskup dodajući:
Prijeti opasnost da iz vidika izgubimo svoju glavnu zadaću, a to je naviještanje evanđelja i jasno izlaganje crkvenoga nauka. Uvjereni smo da nema alternative objavi Boga u Isusu Kristu. Objava odgovara na velike upite ljudi svakog doba. Uvjereni smo da svjetovno i imanentno viđenje ne može zadovoljiti ljude. Ljudi ne mogu sami pronaći zadovoljavajuće odgovore. Stoga je Objava olakšanje jer ne moramo po svaku cijenu tražiti odgovor na temeljna pitanja. Ali naše su sposobnosti toliko velike da čovjeka čine sposobnim za beskonačno. U Kristu nam se objavio beskonačni Bog, Krist je odgovor na naša najdublja pitanja. Stoga se želimo s pouzdanjem i radosno suočiti s budućnošću – ustvrdio je novi pročelnik.
Odgovarajući na upit o svojem svećeničkom pozivu, rekao je da je rođen u jednostavnoj katoličkoj obitelji, gdje se živjela i prakticirala vjera. Roditelji su nas odgajali u ispravnoj ravnoteži između slobode i obveza, prema zdravim načelima, na čemu sam im neizmjerno zahvalan. Na moju odluku da postanem svećenik najviše su utjecali svećenici besprijekornog duhovnog života i žedni znanja. Uvjeren sam da nema kontradikcije između svećenikova života i znanosti, kao što sam uvjeren da je katolička vjera u skladu a najuzvišenijim intelektualnim potrebama, stoga se ne moramo skrivati. Crkva se može dičiti velikim likovima u povijesti kulture. Možemo dakle sigurno odgovoriti na velike izazove prirodnih znanosti, povijesti, sociologije i politike. Vjera nije neprobojni krug, jer otvorenost je njezino glavno obilježje. Ona je osobni odnos s Bogom, u kojem je sve blago mudrosti. Stoga je naš ograničeni razum trajno napet prema neograničenom Bogu. Uvijek možemo naučiti nešto novo i sve više pronicati dubinu Božje objave – ustvrdio je nadbiskup Müller.
Govoreći o svojem poznanstvu sa svetim Ocem, rekao je da ga je upoznao čitajući njegovu knjigu Uvod u kršćanstvo, u kojoj je jasno i uvjerljivo objašnjena katolička vjera, potom sam ga osobno upoznao. On mi je bio uzor kao profesoru i biskupu. Smatram da nije razlog moga dolaska u Rim da mu raznim problemima otežam život. Moja je zadaća da mu pomognem u radu a ne da mu izlazim s problemima koje možemo sami riješiti. Sveti Otac ima važnu zadaću naviještanja evanđelja te da braću i sestre učvršćuje u vjeri, stoga je naša dužnost rješavati probleme u našoj nadležnosti, naravno vodeći računa da ga o svemu izvijestimo – istaknuo je nadbiskup .
Na primjedbu da je papa Pavao VI. Sveti oficij preimenovao u Zbor za nauk vjere, rekao je da novo ime više odgovara ulozi koju ima Zbor. Papa Pavao VI. je želio da se istakne pozitivna uloga Zbora. Zbor prije svega ima promicati i objašnjavati vjeru, to je glavno u radu Zbora, a tomu se pridružuje činjenica da vjera ima biti čista od zabluda i stranputica. U naše je vrijeme razvidno koliko je potrebna nada da idemo naprijed. U europskim zemljama ima vrsnih političara i ekonomista, ali nije njihova dužnost prenositi nadu i pouzdanost. U tomu mora prednjačiti Zbor za nauk vjere i Crkva općenito. Moramo učiniti da vjera ponovno zablista kao pozitivna snaga, kao snaga nade i kao moć prevladavanja sukoba i napetosti, moramo se ponovno sresti u zajedničkom ispovijedanju vjere u Trojedinoga Boga – ustvrdio je nadbiskup Müller.
Na primjedbu da Papa posvećuje veliku pozornost naviještanju evanđelja, a to se vidi i iz ustanovljenja Papinskoga vijeća za novu evangelizaciju i proglašenja Godine vjere, rekao je da se vjera ostvaruje u svetoj misi, kršćanskom životu i u obiteljima. Sljedeća bi Biskupska sinoda morala unijeti novi polet u prenošenje vjere. Glede toga osobno ću hrabriti biskupe i teologe. Moramo hrabriti jedni druge. Gospodin je Isus rekao Petru: Potvrđuj u vjeri svoju braću i sestre! To se posebno odnosi na Papu, ali i na sve nas. Nitko ne može naviještati evanđelje ako ne vjeruje, a izvor vjere je u Svetom pismu, crkvenim ocima, koncilskim i papinskim dokumentima, vrsnim teolozima i duhovnim piscima. Ako vjera ne crpi snagu iz tih izvora, onda je bez sadržaja. Iz življene se i radosne vjere rađa život – ustvrdio je nadbiskup navodeći slike iz Svetoga Pisma , poput svjetla koje se ne skriva, soli koja daje ukus hrani, te evanđelja kao kvasca u svijetu.
Biskup u biskupiji i svećenici u župama u lice gledaju ljude, njihovo mukotrpni životni hod. Ljudima se ne može naviještati evanđelje ako ih se ne voli, ako se ne vidi i ne vjeruje da su oni slika Božja. Valja neprestano ponavljati da je za sve nas Krist umro na križu. Moramo biti svjesni da smo Božji prijatelji i trajno otkrivati za koju smo nadu predodređeni. To će iz našega srca otjerati sve sumnje. I ateisti i svi neprijatelji Crkve morali bi se iskreno zapitati mogu li ponuditi spasenje današnjem čovjeku – primijetio je nadbiskup.
Osvrćući se na svoja putovanja po Južnoj Americi, rekao je da dobro poznaje izjave Zbora za nauk vjere o teologiji oslobođenja. Putujući po Latinskoj Americi shvatio sam da treba razlikovati između pogrješne i ispravne teologije oslobođenja. Smatra da svaka ispravna teologija cijeni slobodu djece Božje, ali u svakom slučaju treba odbaciti uspoređivanje mješavine marksističkog naučavanja o čovječjem samootkupljenju sa spasenjem koje dolazi od Boga – istaknuo je nadbiskup.
S druge pak strane, dodao je, moramo se pitati kako govoriti ljudima o Božjem milosrđu dok gledamo izgladnjeli narod, bez liječničke njege, zabrinut za budućnost djece, čija se prava neprestano gaze. To je moguće samo onda kad smo spremni prihvatiti njihov način života, biti s njima i prihvatiti ih kao braću i sestre. Ako se smatramo Božjom obitelji, onda možemo pridonijeti da se njihovo stanje promijeni, s njima se boriti protiv nepravdi. Kao kršćani moramo uvijek isticati da su se u kršćanstvu rodile vrijednosti, poput pravednosti, solidarnosti i dostojanstva ljudske osobe i da su iz kršćanstva presađene u demokratske ustave – ustvrdio je nadbiskup.
Osvrnuvši se na rasprave sa sljedbenicima Lefebvrea i američkim časnim sestrama, rekao je da je za budućnost Crkve važno nadvladati ideološke sukobe. Postoji samo jedna Božja objava u Isusu Kristu, i ona je povjerena Crkvi. Stoga se ne može natezati oko Riječi Božje, niti se može istodobno vjerovati i ne vjerovati. Ne može se pozivati na tradiciju Crkve i prihvaćati samo dio te tradicije. Crkva ide naprijed a svi su pozvani da prihvate puninu života i vjere u Crkvi. U Crkvi je svima jasno da su muškarac i žena jednako vrijedni, to veli Sveto pismo i potvrđuje povijest spasenja. Čovjek se ne može sam emancipirati, stvoriti ili izmisliti samoga sebe. On se emancipira po milosti Božjoj, stoga se svećeništvo ne može smatrati povlasticom. Mi katolici vjerujemo da ne možemo postavljati uvjete za pristup u svećeničku službu, svećenikov poziv dar je Kristov. Stoga pozivam sve da odbace polemike i ideologije i da se ozbiljno pozabave naukom Crkve – rekao je nadbiskup.
Na primjedbu da je gotovo uvijek do 1968. godine na čelu Zbora za nauk vjere bio neki Talijan, uzvratio je da prije nije bilo mogućnosti za često putovanje, stoga su u Rimskoj kuriji uglavnom bili Talijani. Moderna tehnička sredstva omogućuju da se uistinu živi katolicitet Crkve, a svi se mogu uvjeriti da tehnička dostignuća pridonose cjelovitijem shvaćanju katoličanstva. Internacionalizacija je dakle povezana s katolicizmom Crkve – zaključio je novi pročelnik Zbora za nauk vjere.