Uz misna čitanja 16. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Ante Lozuk

Epizoda koju pripovijeda današnje Evanđelje dogodila se prije 2000 godina. A ono što je zapisano u Evanđelju, premda je zapisano također prije 2000 godina, vrijedi za sva vremena. Ljude što dolaze k Isusu Evanđelje opisuje riječima: "Bili su kao ovce bez pastira". To su riječi koje najbolje oslikavaju situaciju ljudi svih vremena i svih prostora, pa i našeg vremena i našeg prostora. I naš naraštaj prostorima ove zemlje luta upravo "kao ovce bez pastira". Usprkos tome što mnogi 'pastiri' nude ljudima svoje programe, svoja obećanja, mogućnosti vedrijeg i boljeg života, jer ne pružaju zapravo ništa.
Pođimo na izložbu moderne umjetnosti. Naći ćemo se okruženi nakazama, izobličenim figurama, likovima bez glava, ili s glavama nasađenim naopako; ili ćemo se naći pred bezobličnim mazarijama, slikama u kojima se spaja nespojivo, u kojima se prikazuje ono najružnije, ono najodvratnije u prirodi. Pitamo se: jesu li to slike duševnih bolesnika? Ne! To je odraz duševnog stanja i konkretnog života današnjeg čovjeka. Umjetnik nije kriv što je osjetljiviji nego drugi ljudi i što je sposoban izraziti ono što drugi ne mogu. Umjetnici, a da možda nisu ni svjesni toga, na drastično jasan način dočaravaju nakaznost današnjeg načina života i nakaznost duše današnjeg čovjeka. Ljudi su izgubili same sebe, svoju bit, svoje dostojanstvo, orijentaciju, svrhu. Glavinjaju ovom zemljom bespomoćni i izgubljeni, upravo "kao ovce bez pastira".
Prije nekoliko godina na jednom od njemačkih TV-kanala davala se emisija o teenagerima. U toj emisiji među ostalima nastupio je i jedan srednjoškolski profesor. Govorio je o odgoju mladeži, o važnosti odgoja osobito u razdoblju između dvanaest i devetnaest godina i o velikim, gotovo nepremostivim teškoćama vezanim uz odgoj mladeži danas. U jednom trenutku zaustavio se, okrenuo se prema kameri te se obratio slušateljima ovim riječima: "Roditelji, znate li gdje se u ovom trenutku nalazi vaše dijete? Pogledajte na sat!" A onda je nastavio još provokativnije: "Djeco, znate li gdje se ovog trenutka nalaze vaši roditelji? A već smo davno svi trebali biti u krevetu..."
U današnjem Evanđelju Isus promatra mase ljudi pred sobom, mase ljudi svoga vremena ali i svih vremena, osjeća duboko sažaljenje nad njima jer su zaista "kao ovce bez pastira" – umorni, opterećeni, dezorijentirani, izgubljeni. A i mi, dok promatramo svijet oko sebe, osobito svijet mladih, imamo dojam da ova dezorijentiranost i izgubljenost nikada nije bila ovako porazna kao danas.
Milijuni i stotine milijuna ljudi dnevno sa strepnjom proučavaju horoskope; zašto? Milijuni ljudi postali su ovisnici; troše milijarde, odrasli većinom na alkohol, mladi na drogu; zašto? Tisuće i stotine tisuća svakog dana obilaze liječnike, šopaju se tabletama (a možda uopće nisu ozbiljno bolesni); zašto? Toliki dobro situirani ljudi, osobito žene, uporno obilaze vračarice i nadriproroke, gurue i psihologe; zašto? Milijuni mladih iz noći u noć ne spavaju nego se predaju bezumnom ludovanju; zašto? Zašto svi mi neprestano bježimo i od same pomisli na starost i smrt? Jer smo izgubljeni, trebamo oslonac, pomoć, suosjećanje, utjehu. Ne jeftinu utjehu, nego čovjeka koji bi bio tu za nas, koji bi bio kadar nositi s nama naš teret. Tražimo čovjeka kakvog nema na zemlji, tražimo Bogočovjeka – "kao ovce bez pastira". Nikada ljudska situacija nije opisana tako bolno, tako dirljivo i tako autentično kao riječima "ovce bez pastira". Ovim riječima Evanđelje je jednom za sva vremena predstavilo Isusa Krista kao jedinog pravog pastira ljudskog roda.