Na festivalu u Spoletu u ponedjeljak je (16. srpnja) govorom spoletskog nadbiskupa
Renata Boccarda o škrtosti završio niz predavanja o glavnim grijesima. Nadbiskup
je započeo predavanjem kratkom pripoviješću. Neki mladić želi postati redovnik. Učitelj
novaka ga ispituje želeći otkriti istinitost njegove nakane: Kad bi imao tri zlatnika
bili ih dao siromasima? Vrlo rado, oče. A kad bi imao trio srebrnjaka? Drage volje.
A tri bakrena novčića? Ne, oče, odgovori mladić. Zašto? - začuđeno priupita učitelj.
Zato jer ih imam! Odgovorio je mladić. Posjed je opravdan, ali problem se javlja kad
novac i prolazna dobra posjeduju nas, ili nas opsjedaju – ustvrdio je nadbiskup. Sveto
pismo teškim grijehom smatra škrtost. Novac je zapravo protivan Bogu, jer zauzima
njegovo mjesto. Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer će jednog mrziti a drugog
voljeti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu, veli Isus. Kad bismo doista bili slobodni
od novca, zar bi nam bio teret platiti porez? Poput oholice, bludnika i proždrljivca
i škrtac je grješnik jer je svoju ljubav usmjerio na zemaljska dobra. Sveti Maksim
Ipovjednik tvrdi da grijeh nije u posjedu nego u lošoj uporabi, kada novac ne biva
sredstvo nego je cilj. Ja sam to što imam, ponavlja škrtac, on dakle u posjedu vidi
ostvarenje svojega bitka – ustvrdio je nadbiskup dodajući da postoje dvije vrste škrtosti:
materijalna i duhovna. Kao korijen, u osnovi je svega ljubav prema novcu, bez kojeg
se ne mogu gomilati dobra. Opsjednutost posjedovanjem ne odnosi se samo na novac,
nego i na vrijeme jer se i vrijeme može unovčiti. Sveta je Terezija od Djeteta Isusa
prikazivala Bogu sve svoje dane da On s njima upravlja po svojoj želji. Društvena
i politička povijest svjedoči o brojnim likovima koji su vječno radili i nisu željeli
ustupiti mjesto mladima. U okviru crkvenog i građanskog dragovoljstva često ima vrlo
velikodušnih osoba koje se smatraju vlasnicima svojih obveza i ljubomorno čuvaju svoju
službu i ovlaštenja poput puzavca na zidu. Ima dragovoljaca spremnih na sve samo ne
na ostavku – istaknuo je nadbiskup dodajući: Takva posesivnost stvara zbrku, nadraženost
i nestrpljivost. Sveti ju je Franjo Asiški vrlo često osuđivao, a Sveti je Ivan od
Križa znao u vjernicima prepoznati duhovnu pohlepu, on naime spominje da je nezasitnost
u čitanju duhovnih knjiga protivna duhu siromaštva. A sveti je Franjo Saleški već
u XVI. stoljeću isticao da se zanemariva grijeh škrtosti. Nitko na svijetu nikada
neće priznati da je škrt. Svi niječu da ih je preuzeo moljac koji ukrućuje srce –
primijetio je nadbiskup. Škrtost se pokušava opravdati brigom za djecu, životnom
sigurnošću, uvijek se iznađu razlozi za većim posjedom. Antropolozi pak smatraju da
je opsjednutost ekonomskom srećom odgovor na strah od smrti. Škrtac se ne pouzdaje
u Boga nego u svoja dobra, on ne spava na jastucima nego na novcu, trajno je nemiran
i tjeskoban. Bogataš uvijek strahuje od gubitka – veli sveti Ivan Zlatousti dodajući
da je bogataševa glavna briga sačuvati stečeno – podsjetio je nadbiskup dodajući da
se sveti Franjo Asiški strašno bojao 'zlatne groznice' i stoga je fratrima branio
dodir s novcem. Jer novac prije ili poslije ovlada duhom, pretvori se u idol.
Sveti Grgur Veliki veli da škrtost rađa neosjetljivo srce, nemiran posjed, nasilno
prisvajanje, krađu pa i izdaju. Škrtost je teret na srcu, onemogućuje obraćenje, promjenu
života, priječi pristup Bogu. Osim što nagriza osobu, pohlepa ima razarajuće učinke
i na društvenoj razini, u Brazilu 10% stanovništva posjeduje 80% obradive zemlje.
Bogatstva brojnih afričkih država u rukama su nekoliko vlastodržaca, a nebrojne su
prirodne ljepote uništene radi naglog obogaćivanja – zaključio je nadbiskup navodeći
pravila za borbu protiv škrtosti: Škrtost jer je opasna bolest stoga je ne treba
podcjenjivati Prisjećati se izvora dobara, dobra su nam darovana Prisjećati
se svrhe dobara, dobra su namijenjena svima Gajiti umjerenost, jer sretan je onaj
tko se zna zadovoljiti s onim što ima Ufati se u Boga i imati povjerenja u bližnjega Biti
velikodušan, i odgajati se za besplatno darivanje Ne zaboravljati na siromaha,
zakapajući svoje zlato zakapaš svoje srce Biti konkretan u darivanju i ne gomilati
nepotrebne stvari Konkretna djela umjesto obećanja Često razmišljati o križu,
križ je najuzvišeniji oblik siromaštva i odricanja. Razmišljanje o križu liječi od
pretjerane privrženosti zemaljskim dobrima a oslobađa od grješnih pohlepa – zaključio
je nadbiskup Boccardo.