Zaborav je najveće zlo koje se može dogoditi čovjeku
Kako vrijeme prolazi, tako i oni koji su doživjeli strahote rata to pomalo zaboravljaju.
Pa i oni koji o tome pišu, kao da više ne znaju da su u rat protiv Hrvatske i Bosne
i Hercegovine išli Srbijanci i Srbi, a svi drugi su išli u obranu svoje domovine,
kulturnih, vjerskih i gospodarstvenih dobara, a napose u obranu života svojih sunarodnjaka.
Ako su svećenici blagoslivljali mladiće koji idu u rat, to su mogli biti samo pravoslavni
svećenici. Naši su svećenici blagoslivljali branitelje. Upravo bi se oni imali prvi
pobuniti na kolumnu vrle mlade spisateljice u današnjem 'Večernjem listu'. Ta je spisateljica
rasla u domovinskom ratu odnosno u agresorskom ratu protiv Hrvatske, ali kao da je
udajom sve to zaboravila pa misli da su i drugi kratke ili izvrnute pameti. Ona zapravo
razmišlja o zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji pa nalazi usporedbe u domovinskom
ratu o neusporedivim stvarnostima i klanja se pritom znanosti kao božanstvu. Eto takvi
pune mozgove čitateljima Večernjaka pod vidikom sveopćega humanizma a ne opraštaju
braniteljima bez kojih oni i ne bi mogli pisati danas to što pišu.