Promišljanje nad ljudskošću

Prošao je zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. Oni koji su ga zagovarali, kao obično, pozivaju se na humanost, što uključuje da protivnici toga zakona nisu humani. I rasprave koje su se vodile pogotovu sa strane onih koji su za zakon uglavnom su ideologizirane. Ne daj Bože da se spomene mogućnost da bi se u skoroj budućnosti takva dva začeta djeteta, muško i žensko moglo zaljubiti, i da se ustanovi da su brat i sestra. O oprezu koji je iskazao novi nuncij u Hrvatskoj odmah se govori kao miješanje Vatikana u hrvatsku politiku i zakonodavstvo. Tako se stječe dojam iz nekih napisa u novinama i na elektronskim portalima. Gotovo kao ni nuncij, ni Crkva ne bi smjela iznijeti svoje mišljenje. A kad ga iznesu sa svim argumentima, onda mnogi nedorasli osnovnoj logici i shvaćanju, to proglašavaju svim i svačim, a zapravo su sami sve i svašta. Osim toga, nikada se još nije čuo nikakav kritički ton ako bi neki drugi veleposlanik na nešto upozoravao u hrvatskoj politici, primjerice britanski ili američki ili netko iz Bruxellesa. Kad je riječ o humanosti, gdje su ti humanisti, pa da pomognu patru Cveku da se lakše brine za one od kojih je država digla ruke. Ili gdje su ti humanisti pa da pomognu sestrama majke Terezije, ili pak da se usprotive hrvatskim vlastima koje stalno najavljuju povećavanje dadžbina, ukidanje radnih mjesta, koje daju prednost bankama koje se i predobro podmiruju na račun svojih malih dužnika, običnih građana.