Liturgijski spomen svetoga Benedikta

Danas, 11. srpnja, slavi se blagdan svetoga Benedikta, zaštitnika Europe. Sveti Otac, koji je svoje papinstvo stavio pod zaštitu toga sveca iz Nursije, oca zapadnoga redovništva, posvetio mu je opću audijenciju 9. travnja 2008. godine, i pritom pozvao vjernike da slijede njegov poticaj da ništa ne stavljaju ispred Krista, koji je put za izlazak iz mračnih noći povijesti. Prisjetimo se nekih Papinih misli.
Od krize do ponovnoga rođenja; put je Benedikta iz Nursije kako ga je opisao Sveti Otac. Rođen je 480. godine, četiri godine nakon pada Zapadnoga rimskog carstva, u društvu koje je od blagostanja prešlo u bijedu. Benedikt daje svoj prinos, ne upirući prstom nego počevši od sebe, mijenjajući sebe. Kao 20-godišnjak povlači se u špilju nedaleko od mjesta Subiaco, kako bi nadvladao tri bitne kušnje svakog ljudskog bića: kušnju samopotvrđivanja i želje da se u središte stavi sebe, kušnju čulnosti, i na kraju, kušnju srdžbe i osvete – istaknuo je Papa na spomenutoj općoj audijenciji.
Benedikt je, naime, bio uvjeren – dodao je Sveti Otac – da bi samo nakon što pobijedi te kušnje, drugima mogao reći neku riječ korisnu u njihovim potrebama. I tako, pomiren u duši, bio je u stanju potpuno ovladati napadajima svojega 'ja', te tako uspostavljao mir oko sebe. (…) Ja, ali ne više ja – istaknuo je Papa – to je formula kršćanskoga života. Ako Isus živi u nama, tada mi preobražavamo svijet. A Benedikt dopušta da ga Bog mijenja kroz molitvu, živi kontakt s Kristom, a ne utješnim neplodnim intimizmom. Molitva je na prvom mjestu čin slušanja, koji se ima pretvoriti u konkretno djelovanje. Gospodin očekuje od nas da na njegovo sveto poučavanje svakoga dana odgovorimo djelima – rekao je Papa navodeći riječi svetoga Benedikta.
Molitva stvara djela: „Ora et labora“, Moli i radi. Tako benediktinski samostani oblikuju novu europsku civilizaciju, pokreću zemljoradnju, obrt i trgovinu, i to u znaku solidarnosti, te čuvaju i prenose, i pogansku i kršćansku kulturu. Europi danas zacijelo trebaju politička i gospodarska rješenja kako bi nadvladala svoju krizu, koja je prije svega kriza identiteta i kriza vrednota – objasnio je Papa – Ali kako bi stvorila novo i trajno jedinstvo, ponajviše joj je potrebna etička i duhovna obnova koja se nadahnjuje kršćanskim korijenima kontinenta; u suprotnom, Europa se ne može obnoviti. Bez tog životnog soka, čovjek ostaje izložen opasnosti popuštanja pred vrlo starom kušnjom da se sām iskupi – što je utopija koja je u Europi XX. stoljeća, na razne načine prouzročila, kako je primijetio papa Ivan Pavao II., nazadovanje bez presedana u mučnoj povijesti čovječanstva – istaknuo je Sveti Otac.