Vrla se kolumnistica u Večernjem listu, kao uostalom i mnogi drugi tijekom proteklih
desetak dana, okomila na Glas Koncila u vezi s njegovim odgovorom na seksualno
maštanje pa prigovara izrazu 'higijena mašte'. Iz već uobičajene ropotarnice napada
na Crkvu izvukla je neke od plodova mašte, ali joj možda jedino nedostaje široko polje
knjiženosti na kojemu i sama djeluje. I dok se nekada knjiženost izvorna nazivala
lijepom, premda je u njoj i mnogo nelijepih stvari, često se danas ta lijepa književnost
pretvorila doista u bolesno izricanje vlastite oboljele mašte pogotovu glede velikoga
Božjega dara spolnosti. Poznati talijanski pisac nije tome odolio pa je radnju za
svoju bolesnu maštu u romanu Ime ruže prebacio u daleki srednji vijek, slično
kao i Feđa Sehović kad to prebacuje u samostan dumana u Dubrovniku. Kolumnistica spominje
neke grijehe pojedinaca u Crkvi, ali ta se Crkva kaje za svoje promašaje, a ima li
toga kajanja u drugih? Osim toga ovo maštanje o raju i seksu, takvo je mudrovanje
da bi ljudi koji su od sebe učinili božanstvo i samom Bogu vrlo ponižavajuće htjeli
propisivati kako da uredi najviši doživljaj zajedništva između Njega i njegovih stvorova
u ljubavi. Možda bi bilo kolumnistici jednostavnije reći, ma dajte se vi ljudi Crkve
maknite već jednom s moga obzora, nego da potroši toliko riječi dajući maha svojoj
mašti. Ili je ipak bolje da ti ljudi postoje jer se na njih može svašta svaljivati,
a da si pritom netko može umišljati da je vrlo pametan i tolerantan, pogotovu ako
je malo primirisao Freuda. Samo je pitanje želi li netko izbrisati iz povijesti i
sve ono dobro što su ljudi Crkve pridonijeli dobru svih pa i u našem narodu, ili to
uopće nije vrijedno spomena. No za to nije potrebna književnička mašta, nego jednostavno
ljudsko poštenje. S tim poštenjem valja dobro proučiti i današnju propovijed kardinala
Bozanića u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu. Inače ovi lipanjski praznički dani
donose sa sobom i neka sjećanja, ali i razmišljanja, pa tako prigodom komemoracije
Jadovnoga Marko Jurič na portalu 'Dnevno.hr' s pravom pita jesu li Hrvati građani
drugoga reda u vlastitoj domovini. A 'Akcija za bolju Hrvatsku' uputila je otvoreno
pismo predsjedniku Hrvatske uz brojne primjere golemih razlika između partizana i
junaka Domovinskoga rata, što je većini Hrvata dobro poznato, a neki to ne samo da
ne žele priznati, nego ne žele čuti o tomu.