Dostići osobe u pokretljivu svijetu, to je bila tema XVII. europske konferencije o
internetu, koja je 14. lipnja završena u Rimu. Predstavnici su europskih crkvi i kršćanskih
organizacija promišljali o strategijama i pristupima umreženom svijetu. Jedna je skupina
u sjedištu našega Radija raspravljala o odnosu tehnologije i duhovnosti, a na izazove
se interneta u razgovoru s našim novinarom osvrnuo isusovac Antonio Spadaro, urednik
poznatog isusovačkoga časopisa 'Civiltà Cattolica'. Kada je čovjek uronjen u informaciju,
kao da je u moru, mora razvijati sredstva za odabir, odrediti važne upite za sebe
kako bi mogao uživati u informaciji. Stoga je, po mom mišljenju, vrlo veliki izazov
našega vremena kako pomoći osobama da iznađu prave odgovore, dakle da biraju informacije
vodeći računa o doista znakovitim pitanjima. Tragedija je našega doba što se sve smatra
znakovitim i važnim, a stoga ništa nije važno, sve je ujednačeno i upravo je zato
vrlo izazovna odgojna zadaća – ustvrdio je pater Spadaro. Na primjedbu kako je
rekao da internet nije sredstvo za evangelizaciju, ponovio je da mreža nije sredstvo
evangelizacije jednostavno jer nije sredstvo, nego je okolina a slijedom toga i okolina
za evangelizaciju, u smislu životnoga okružja. Koliki od nas održavaju veze s prijateljima,
s dragim osobama ili s obavijesnim sredstvima zahvaljujući umreženju. Mreža je dakle
postala jedna od životnih okolina u kojoj živimo, očitujemo se, razmišljamo i oblikujemo
svoje mnijenje, održavamo svoje prijateljstvo. Stoga mreža ne može biti sredstvo evangelizacije,
ona je životni prostor i mjesto u kojem je moguće svjedočiti evanđelje – ustvrdio
je pater Spadaro. Na upit može li mreža ojačati ekumenizam, odgovorio je da može
ali se u mreži krije i jedna opasnost. Opasnost je da se u mreži stvore napuhani baloni:
znamo da Internet, facebook, i društvena mreža čuvaju podatke o pristupu i stoga u
odgovorima ili kontaktima propuštaju kontakte s osobama koje su nam slične, ili samo
ono što želimo čuti. Opasnost je dakle da ostanemo u napuhanom mjehuru, u smislu da
vjeroispovijesti ostanu zatvorene u sebi; Trebalo bi dakle više razvijati kontekste
komunikacije koji omogućuju trajnu komunikaciju između kulturoloških konteksta a,
u ovom slučaju, i različitoga vjerskog života – zaključio je pater Spadaro.