Europska ekumenska konferencija o internetu

Dostići osobe u pokretljivu svijetu, to je bila tema XVII. europske konferencije o internetu, koja je 14. lipnja završena u Rimu. Predstavnici su europskih crkvi i kršćanskih organizacija promišljali o strategijama i pristupima umreženom svijetu. Jedna je skupina u sjedištu našega Radija raspravljala o odnosu tehnologije i duhovnosti, a na izazove se interneta u razgovoru s našim novinarom osvrnuo isusovac Antonio Spadaro, urednik poznatog isusovačkoga časopisa 'Civiltà Cattolica'.
Kada je čovjek uronjen u informaciju, kao da je u moru, mora razvijati sredstva za odabir, odrediti važne upite za sebe kako bi mogao uživati u informaciji. Stoga je, po mom mišljenju, vrlo veliki izazov našega vremena kako pomoći osobama da iznađu prave odgovore, dakle da biraju informacije vodeći računa o doista znakovitim pitanjima. Tragedija je našega doba što se sve smatra znakovitim i važnim, a stoga ništa nije važno, sve je ujednačeno i upravo je zato vrlo izazovna odgojna zadaća – ustvrdio je pater Spadaro.
Na primjedbu kako je rekao da internet nije sredstvo za evangelizaciju, ponovio je da mreža nije sredstvo evangelizacije jednostavno jer nije sredstvo, nego je okolina a slijedom toga i okolina za evangelizaciju, u smislu životnoga okružja. Koliki od nas održavaju veze s prijateljima, s dragim osobama ili s obavijesnim sredstvima zahvaljujući umreženju. Mreža je dakle postala jedna od životnih okolina u kojoj živimo, očitujemo se, razmišljamo i oblikujemo svoje mnijenje, održavamo svoje prijateljstvo. Stoga mreža ne može biti sredstvo evangelizacije, ona je životni prostor i mjesto u kojem je moguće svjedočiti evanđelje – ustvrdio je pater Spadaro.
Na upit može li mreža ojačati ekumenizam, odgovorio je da može ali se u mreži krije i jedna opasnost. Opasnost je da se u mreži stvore napuhani baloni: znamo da Internet, facebook, i društvena mreža čuvaju podatke o pristupu i stoga u odgovorima ili kontaktima propuštaju kontakte s osobama koje su nam slične, ili samo ono što želimo čuti. Opasnost je dakle da ostanemo u napuhanom mjehuru, u smislu da vjeroispovijesti ostanu zatvorene u sebi; Trebalo bi dakle više razvijati kontekste komunikacije koji omogućuju trajnu komunikaciju između kulturoloških konteksta a, u ovom slučaju, i različitoga vjerskog života – zaključio je pater Spadaro.