Dan svećeničkog posvećenja

Svetkovina Srca Isusova od 1947. u nekim se zemljama slavi ujedno i svjetski dan posvećenja svećenika tj. dan kad se svećenici podsjećaju na potpuno suživljavanje s Onim koji ih je pozvao da budu kao On, vrhovni Pastir koji ima i oko i srce i ruke i vrijeme i živce za sve kamo ih Isus Krist unutar svoje zajednice Crkve pošalje.
Pročelnik kongregacije za kler, kardinal Mauro Piacenza govorio je o tome za talijanski katolički dnevnik Avvenire posebno s vidika današnjih izazova, pa je i prvo novinarovo pitanje bilo što vjernici laici mogu pridonijeti obilježavanju toga dana. Na to je kardinal odgovorio da je ponajprije potrebno duhovno se sjediniti sa svojim pastirima i ponajprije moliti da tako i svoje svećeništvo kojim su obilježeni po krštenju mogu ostvariti moleći za svećenike, jer moleći za druge i sami se posvećujemo, ističe kardinal Piacenza.
Potom je kardinal odgovorio na pitanje o svjetlu i sjeni svećeničkoga života te odmah ustvrdio: Golema većina svećenika živi svoju svagdašnjicu herojskom vjernošću u svojem služenju, skriveni u redovitom pastoralu. Vjera tih ljudi, pozvanih od Boga zapravo je svjetlo za svekoliku Crkvu i narod koji im je povjeren. Bez njih ni Crkva ne bi mogla rasti niti bi se kraljevstvo Božje požurivalo, sažeto ističe kardinal te odmah dodaje da sve to prati i određeni umor, pogotovu u okružju gdje sve više prevladava ne samo otklon od Crkve, nego i od Evanđelja i od samoga Boga.
Stoga je svetkovina Srca Isusova krasan podsjetnik na prvenstvo milosti i lakoga bremena o kojem Isus govori gdje se u vjeri živi neprestano razdavanje, i premda se osjeti umor, ipak je jača radost davanja.
Neizbježno je bilo novinarovo pitanje o skandalima i karijerizmu i ima li uopće svetih svećenika?
Da ih ima i to ne mali broj, već bih vam i ja mogao unutar svojega okružja pokazati. Oni ne prave buku, ističe kardinal, jer poput drugih svetaca, žive ponizno i tiho, daleko do televizijski kamera. To su ljudi blaga i ponizna srca, pravo svjetlo za svoje zajednice i cijelu Crkvu. Nemili skandali samo su još jedan poticaj da se dobro vodi briga o kandidatima za svećeništvo u njihovu odgoju, osobito na ljudskoj ali i poglavito na duhovnoj razini, ističe kardinal, te se odmah nadovezuje na pitanje o karijerizmu, o čemu rado pišu novine, te tvrdi:
Tko živi u svijetu, a ne obnavlja se snagom milosti, lako postaje plijen svjetovnog načina razmišljanja, pa je i s toga vidika potrebno redovito duhovno obnavljanje i dublje urastanje u otajstvo vlastita poziva u Isusu Kristu.
Slijedilo je pitanje o broju kandidata i o ređenju žena, na što kardinal odgovara: Prema statistici proizlazi da tamo gdje se živi istinskom vjerom i vjernošću Kristu i Crkvi zvanja niču gotovo spontano, ali tamo gdje je mlakost ili čak vjerska pustinja, kako da nikne nešto tako zahtjevno. No za ređenje žena, već je jasno rečeno da Crkva nema te ovlasti, zaključio je kratko kardinal Piacenza, pročelnik kongregacije za kler.