Današnju katehezu o molitvi na općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. u Vatikanu Sveti
je Otac posvetio mističnom iskustvu svetoga Pavla opisanom u dvanaestom poglavlju
njegove Druge poslanice Korinćanima. Tumačeći mistične odlike Apostolova odnosa s
Bogom, Papa je pozvao kršćane na postojanost u molitvi, da u svakodnevnom životu u
sebi mogu imati snagu živoga Boga. Svakodnevni susret s Gospodinom i postojano
primanje sakramenata omogućuju otvaranje našega uma i srca Gospodinovoj prisutnosti,
njegovim riječima i djelovanju. Molitva nije samo vapaj duše, nego je poput oaze mira
u kojoj možemo zahvatiti vode koja hrani naš duhovni život i preobražava ga. Bog nas
privlači k sebi, uzdiže nas na brdo svetosti, da mu uvijek budemo blizu, dajući nam
tijekom hoda svjetlo i utjehu – istaknuo je Benedikt XVI. Govoreći o mističnom
iskustvu svetoga Pavla, rekao je da se sveti Pavao ne hvali svojim djelima, svojom
snagom nego Božjim djelovanjem u njemu i preko njega. On stidljivo govori o svojem
mističnom iskustvu, čak u trećem licu: „Poznajem čovjeka u Kristu koji prije četrnaest
godina – ne znam da li s tijelom, ne znam da li bez tijela, to Bog zna – bî uznesen
do trećega neba.“ Njegovo je iskustvo toliko duboko da se ne sjeća što je sve vidio,
ali se sjeća kada je to bilo, prije četrnaest godina – primijetio je Sveti Otac. Premda
Pavlovo komentiranje tog događaja može izgledati čudno, ono ipak objavljuje kako je
Pavao shvatio što znači biti apostol evanđelja. Pavao veli: Radije ću se hvaliti svojim
slabostima da se u meni nastani Kristova snaga. A da se ne bih uzoholio zbog obilja
objava, stavljen mi je trn u tijelo, sotonin poslanik, da me trajno muči da se ne
uzoholim. Pavao triput ponavlja da je molio Gospodina da ga oslobodi te kušnje, tada
je čuo glas: Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti
– istaknuo je Benedikt XVI. Pavao ne govori o svojim slabostima – nastavio je Papa
– ali se iz njegova govora može shvatiti da se sve teškoće u nasljedovanju Krista
i svjedočenju njegova evanđelja mogu nadvisiti pouzdano se otvarajući Božjem djelovanju.
Pavao je svjestan da je 'beskorisni sluga', zemljana posuda' u koju Bog stavlja blago
i moć svoje milosti. U tom trenutku duboke kontemplacije Pavao jasno shvaća kako se
ima nositi sa slabostima, teškoćama, trpljenjem i progonima. U trenutku kad se kuša
vlastita slabost, očituje se Božja moć kao potpora i snaga. Doista, Pavao uvjerava
kršćane u Korintu, dakle i nas, da prolazni teret patnji priskrbljuje neizmjernu i
vječnu slavu – ustvrdio je Sveti Otac dodajući: Što je naše jedinstvo čvršće s
Gospodinom i što je dublja naša molitva, shvaćamo da svojim sredstvima, vrlinama i
sposobnostima ne možemo ostvariti kraljevstvo nebesko, da Bog upravo djeluje preko
naše slabosti, naše nesposobnosti. Moramo biti ponizni i ne pouzdavati se sami u sebe
nego u Gospodnjem vinogradu raditi i kao krhke zemljane posude uzdati se u Njega –
primijetio je Papa. Jedino je vjera, ufanje u djelovanje Božje, jamac da se ne
radi uzaludno. Milost je Božja pratila svetoga Pavla u nadljudskim naporima – nastavio
je Papa – da naviješta evanđelje, a njegovo je srce ušlo u srce Kristovo, i stoga
je bio sposoban druge privoditi Onomu koji je umro i uskrsnuo radi nas – ustvrdio
je Papa, a potom se osvrnuo na moć molitve. U molitvama svoj duh otvaramo Gospodinu
da se nastani u našim slabostima, preobražavajući ih u snagu za evanđelje. U molitvi
nas Bog k sebi privlači, daje nam snagu svoje ljubavi, i osjećamo da su istinite riječi
svetoga Pavla upućene kršćanima u Rimu: „Siguran sam da nas neće moći ni smrt, ni
život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina
ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu
Isusu, Gospodinu našemu – istaknuo je Benedikt XVI. Potičući kršćane na postojanu
molitvu Papa je rekao da smo pozvani u svijetu, koji se uzda jedino u učinkovitost
i snagu ljudskih sposobnosti, ponovno otkriti i svjedočiti moć molitve, u kojoj svaki
dan rastemo svoj život suobličujući s Kristovim, koji –veli sveti Pavao – Istina,
razapet bî zbog slabosti, ali živi snagom Božjom. I mi smo, istina, slabi u njemu,
ali ćemo se snagom Božjom pokazati živima prema vama – podsjetio je Papa. Završavajući
katehezu, Sveti je Otac rekao da je u prošlom stoljeću Albert Schweitzer, protestantski
teolog i dobitnik Nobelove nagrade za mir, tvrdio da je sveti Pavao „mistik i ništa
drugo doli mistik“, to jest čovjek zaista u Krista zaljubljen i s Njim ujedinjen da
može reći: „Krist živi u meni.“ Pavlova se mistika ne temelji samo na izvanrednim
događajima, nego na svakodnevnom iskustvu i čvrstom odnosu s Gospodinom, čija ga je
milost uvijek podupirala – ustvrdio je Benedikt XVI. dodajući: I mi u svojoj molitvi
možemo imati izvanrednih trenutaka, kada osjećamo živu prisutnost Gospodinovu, ali
je važna postojanost, vjeran odnos s Gospodinom, naročito u kušnjama i trpljenima.
Jedino ako nas osvoji ljubav Kristova moći ćemo se poput svetoga Pavla sučeliti sa
svim nedaćama, biti uvjereni da sve možemo u Onome koji nam daje snagu, a to je svojim
životom potvrdila i blažena Majka Terezija. Svakodnevna nas molitva ne udaljuje od
stvarnosti, nego nas još više udubljuje u ljudsku povijest, jer nam Gospodin, privlačeći
nas k sebi u molitvi, omogućuje da u njegovoj ljubavi budemo bliski svojoj braći –
zaključio je Benedikt XVI. potom se osvrnuo na 50. euharistijski kongres koji se održava
u Dublinu. Svoju srdačnu misao i blagoslivljajući pozdrav upravljam Crkvi u Irskoj,
gdje se u Dublinu, u nazočnosti kardinala Marca Ouelleta, moga izaslanika, održava
50. međunarodni euharistijski kongres o temi 'Euharistija: zajedništvo s Kristom i
među nama'. Brojni biskupi, svećenici, redovnici i vjernici laici s raznih kontinenata
sudjeluju na tom važnom crkvenom događaju. To je dragocjena prigoda da se potvrdi
središnjost Euharistije u životu Crkve. Isus, zaista prisutan u Oltarskom sakramentu
s uzvišenom žrtvom ljubavi na križu daje se nama, biva našom hranom da nas privuče
k sebi, da nam omogući ući u zajedništvo s njim. Po tom smo zajedništvu ujedinjeni
među sobom, bivamo jedno u Njemu, udovi jedni drugih. Želio bih pozvati da se duhovno
ujedinite s kršćanima Irske i svijeta, moleći za radove Kongresa, da Euharistija uvijek
bude žila kucavica života svekolike Crkve – potaknuo je Sveti Otac.