Uzvišenost svećeničkog i redovničkog zvanja

Sveti je Otac prije podne u milanskoj katedrali sa svećenicima, redovnicima, redovnicima i sjemeništarcima molio Srednji čas, a u propovijedi se osvrnuo na liturgijsku molitvu časoslova i na ljepotu svećeničkog i redovničkog zvanja.
U ovome trenutku u liturgijskoj molitvi živimo najuzvišeniji oblik otajstva Crkve. Naše usne, srce i umovi u crkvenoj molitvi izražavaju čežnju svekolikog čovječanstva. Bitna je svećenička zadaća u Crkvi svakodnevna molitva časoslova. Moleći časoslov, kojim se na cijeli dan prenosi središnje otajstvo Euharistije, svećenici se na poseban način ujedinjuju s Gospodinom Isusom, živim i djelujućim u vremenu. Svećeništvo je dragocjen dar! Dragi sjemeništarci, pripremate se primiti dar svećeništva, učite već od sada uživati u njegovoj ljepoti, zauzeto provedite dragocjeno vrijeme sjemeništa – potaknuo je Benedikt XVI.
Ako se Krist, da izgradi svoju Crkvu, predaje u ruke svećenika, onda se svećenik bez ustezanja mora uzdati u Njega: ljubav je prema Gospodinu duša i razlog svećeničke službe, kao što je također bila pretpostavka da Isus povjeri Petru da vodi njegovo stado: Šimune, ljubiš li me više nego ovi?... Pasi jaganjce moje! Drugi vatikanski sabor podsjeća da Krist „uvijek ostaje počelo i izvor jedinstva svećeničkog života. Da postignu to jedinstvo, svećenici se moraju ujediniti s Kristom u prihvaćanju Očeve volje i darivanju samih sebe za stado koje im je povjereno. Ako budu tako vršili ulogu Dobroga Pastira, naći će u samom izvršavanju pastoralne ljubavi vezu svećeničkog savršenstva koje će u njihovu životu i djelovanju uspostavljati jedinstvo – istaknuo je Papa citirajući saborski dokument o službi i životu svećenika.
Nema opreke – nastavio je Sveti Otac – između svećenikova dobra i njegova poslanja, dapače, pastoralna ljubav je ujedinjujući čimbenik života koji se temelji na čvršćem jedinstvu s Kristom u molitvi da bi se posvema živjelo sebedarje za stado, tako da Božji puk raste u zajedništvu s Bogom te da bude očitovanje zajedništva Presvetoga Trojstva. Svrha je svakog našega čina usmjeravati vjernike na jedinstvo s Gospodinom te rast crkvenoga zajedništva radi spasenja svijeta – istaknuo je Benedikt XVI. dodajući da su svećenički celibat i posvećeno djevičanstvo svijetli znak pastoralne ljubavi i nedjeljivosti srca.
Ljubav prema Isusu zacijelo obvezuje sve kršćane, ali posebno značenje zadobiva u svećeničkom celibatu i redovničkom životu. Samo se i jedino u Kristu nalazi izvor i uzor za svakodnevno ponavljanje „da“ Božjoj volji. Kojim je vezama Krist bio vezan – običavao je pitati sveti Ambroz te bi odgovarao: „Nije bio vezan uzlovima konopa nego vezama ljubavi i osjećajima duše.“ U jednom slavnom govoru djevicama sveti je Ambroz rekao: Za nas je Krist sve, ako želiš zacijeliti rane, on je liječnik; ako si tjeskoban radi vrućine groznice, on je izvor; ako nosiš teret krivnje, on je pravednost; ako ti je potrebna pomoć, on je moć; ako se bojiš smrti, on je život; ako želiš u raj, on je put: ako bježiš od tame, on je svjetlost; ako si gladan, on je hrana – podsjetio je Benedikt XVI.
Zaključujući propovijed Papa je nazočnima zahvalio na svjedočenju vjere te ih ohrabrio da s pouzdanjem gledaju u budućnost, ufajući se u vjernost Božju i u silu njegove milosti, koja uvijek može činiti divna djela. U Mariji imamo uzor siromašna i djevičanskog života koji je Krist odabrao za sebe a koji je Marija prihvatila. Isus nam je za majku dao Mariju, molimo je da nas zakrili svojim božanskim majčinstvom kako bi služba Riječi i sakramenta, te kontemplativni život i apostolsko djelovanje u mnogovrsnim oblicima uvijek ustrajali u služenju Bogu i u izgradnji Crkve – zaključio je Benedikt XVI.