Uz misna čitanja sedme uskrsne nedjelje razmišlja pater Ante Lozuk
Nakon Uzašašća nad
Isusove učenike su nadošli dani ozbiljne krize, gotovo jednake onoj nakon Velikog
petka. Gospodin je otišao; što će oni sad? No, učenici ne oplakuju svoju nesretnu
sudbini niti se predaju malodušju, nego čine ono što mogu: pošli su u dvoranu Posljednje
večere, okupili se oko Majke Marije, držali se zajedno i molili ustrajno i predano.
U dvorani Posljednje večere Isusovi učenici svih vremena uvijek su pronalazili svjetlo
i snagu i u najzamršenijim situacijama života te postajali kadri suočiti se i s najvećim
problemima. Kroz punih devet dana Isusovi prvi učenici su u dvorani Posljednje večere
kroz molitvu tražili značenje svega što su proživjeli uz Gospodina u nadi da će otkriti
konkretne putokaze za život. Jedan od prvih konkretnih koraka – izbor apostola
Matije – dogodio se upravo u vrijeme ove prve devetnice. Odlomak iz Djela apostolskih
opisuje nam kako se to dogodilo: održan je prvi poslovni sastanak nakon Uzašašća i
protekao je u najboljoj atmosferi. Bilo je oko 120 učenika. Sastanku predsjeda Petar.
Tu više nije bilo ni traga njegovoj prijašnjoj lakomislenosti ili nestalnosti. Nastupa
mirno i odlučno. Ne donosi odluku sam nego potiče zajednicu da sudjeluje u njoj. Pravi
moderni poglavar! Pitamo se: Zašto su uopće birali Matiju? - Razlog je duboke
ekleziološke naravi. Stari Izrael utemeljen je na dvanaestorici patrijarha. Novi Izrael
– Crkva, prema Gospodnjoj volji (u to su apostoli duboko uvjereni) treba biti također
utemeljen na dvanaest stupova – na dvanaestorici apostola. Sveti broj dvanaest, koji
garantira sigurnost temelja buduće građevine, bio je okrnjen Judinom izdajom. Trebalo
je postaviti novi stup, odabrati novog apostola. Predstavljena su dva kandidata. Matija
je drugi kandidat, što znači da je imao manje šansi nego protukandidat Barsaba-Just,
čije ime znači Pravednik. Usprkos tome kocka pade na Matiju... Gospodin često bira
'one druge', one koje mi ljudi ne zamjećujemo, koji djeluju u skrovitosti. Matijin
izbor objavljuje nam također koliko su važni 'ti drugi', osobito kada se radi o temeljima
i stabilnosti Crkve. Način na koji je odabran Matija pokazuje kako je mlada Crkva
savršeno svjesna da poslanje dolazi od Boga i, ako u tom pogledu želi nešto poduzeti,
treba potvrdu odozgor. Bacanje kocke upućuje na činjenicu da su odluku prepustili
Bogu. Crkva ne odabire nijednog svećenika, biskupa ili papu, a da prije toga ne zazove
Božje vodstvo. Time pokazuje da je svjesna kako je 'u svijetu premda nije od svijeta'.
Uzima u obzir poredak svijeta, ali od Boga očekuje poticaj za svoje odluke i djelovanje
u svijetu. U dvorani Posljednje večere učenici se dobro sjećaju Isusovih riječi
nakon Posljednje večere (koje smo čuli u današnjem Evanđelju), kada je molio za "one
koji su još na svijetu", a "nisu od svijeta", kao što ni On "nije od svijeta". Molio
je Oca da ih očuva od Zloga – budući da su još na svijetu, na terenu na kojemu Zli
gospodari; i da ih posveti u istini, istini o njegovu predanju i dolasku Duha Svetoga.
Svi oni, kao i mi, pripadali su svijetu koji ne razumije Božju ljubav i koji odbija
da je primi. Svi oni, kao i mi, bili su izgubljeni sinovi i kćeri, zalutali na stranputicama
ovoga svijeta – ne samo Juda, sin propasti, nego i lakoumni Petar, i carinik Matej,
i Marija Magdalena, i revnitelj Šimun. Svi su oni na sebi nosili težinu svoje izgubljenosti,
bili su dio svijeta, ali ih je Bog u svojoj ljubavi otrgnuo od svijeta i postali su
Njegovi. Za njih Isus moli Oca, i za sve nas koji smo im slični, da nas čuva od Zloga
i da nas posveti u istini.