Komentar glavnoga urednika

Prošli je mjesec otvorena u Rimu manifestacija pod naslovom Hrvatski mozaik. Zainteresiranim se predstavila Hrvatska s povijesnoga, kulturnoga, znanstvenoga i drugih motrišta, a nastupali su mnogi poznati hrvatski ljudi s tih područja, pa i pjevači i Klinci s Ribnjaka, primjerice. Čak ih je i Papa posebno pozdravio. Ta manifestacija završava upravo 12. svibnja. Začuđuje onda pisanje nekih novina koje spominjanje Hrvatske, hrvatskog jezika, hrvatske kulture, hrvatske uljudbe, povijesti itd. odmah dižu na razinu skandala, a začudo sami će reći da žive u Hrvatskoj. Ako pripadaš svijetu, onda mu nekako imaš pripadati. Kad gledamo ovih dana primjerice francuske novine, pune su fotografija njihove trobojnice i gotovo da nemaju prostora za druge događaje osim za ishode predsjedničkih izbora. Neke bi usijane glave htjele da se mi Hrvati uopće ne spominjemo, osim ako nas je zbog nečega napadati, a za to takvi uvijek nađu razloga i povoda pa će ga opet uzdići do skandala kao nedavno u Škabrnji, što je očito podmetnuto upravo s tom namjerom da nas se može napadati. Stoga začuđuje da i sam predsjednik države koja se naziva Hrvatska nasjeda provokacijama. Uz kavu vjerojatno smije izreći i svoje mišljenje, ali ono bi imalo biti utemeljeno na činjenicama, a ne zgražati se nad nekim isprovociranim postupcima.
Na jednom elektronskom portalu kritizira se HRT kao sada se broje krvna zrnca kao u devedesetima prošloga stoljeća. To što je bilo premalo Hrvata na HRT-u do 1990. ne stavlja se u pitanje. Ako bismo spomenuli samo dr. Franju Tuđmana kako je on pohvalio jednoga od svojih suradnika da razmišlja hrvatski, oni koji su alergični i na hrvatsko i na Tuđmana opet bi se zgrozili.