Razdvajanje razuma i vjere vodi do etičkoga osiromašenja
Povodom 50. obljetnice ustanovljenja Medicinskoga fakulteta Katoličkoga sveučilišta
Presvetoga Srca, papa je Benedikt XVI. u četvrtak, 3. svibnja, posjetio rimsku bolnicu
'Gemelli', te tom prigodom istaknuo važnost plodnoga dijaloga između znanosti i vjere.
Na Papine se riječi osvrnuo naš glavni ravnatelj pater Federico Lombardi, u svojemu
uvodniku za informativni tjednik 'Octava dies' Vatikanskoga televizijskog centra. „Bez
ljubavi i znanost gubi svoju plemenitost. Samo ljubav jamči čovječnost istraživanja.“
Tako je papa Benedikt završio svoj govor na Medicinskom fakultetu Katoličkoga sveučilišta
Presvetoga Srca. Dubok je to i dirljiv odgovor na raširenu potrebu čvrstih i uzvišenih
smjernica – istaknuo je pater Lombardi. „Bogat sredstvima, ali ne jednako tako
i ciljevima, čovjek našega doba, gotovo zaslijepljen tehničkom djelotvornošću zaboravlja
bitni obzor pitanja o smislu.“ Papa ponovno govori o pouzdanju u inteligenciju, u
razum; - primijetio je pater Lombardi – govori o kršćanstvu kao „religiji Logosa“,
koja ne udaljuje vjeru na područje iracionalnoga, nego početke i smisao cijele stvarnosti
prepoznaje u „stvoriteljskom razumu“. Jedinstvo razuma i vjere jamstvo je plodnosti
oboga, dok njihovo razdvajanje vodi do etičkoga osiromašenja, koje pak čini nesposobnim
za vrjednovanje je li ono što je tehnički moguće, također moralno dobro i vodi li
do dobra za čovječanstvo – istaknuo je pater Lombardi. Međutim, - primijetio je
potom – Papa je rekao i više, jer su znanost i medicinsko istraživanje tako izravno
povezani s brigom o ljudskoj osobi, da u njima postaje posebno očito koliko je potrebno
vodstvo ljubavi, koliko je životno važna veza između znanstvenoga zauzimanja i zanosnoga
posvećivanja dobru čovjeka; čovjeka koji trpi i koji se suočava s najradikalnijim
pitanjima o smislu života. Stoga, „posvećivanje uma i srca postaje znak Božjega milosrđa
i njegove pobjede nad smrću“ – rekao je pater Lombardi navodeći riječi Svetoga Oca,
te uvodnik završio pitanjima - Ima li zanosnijega i snažnijega nadahnuća za svako
zalaganje uma u korist čovjeka? Za što bi se drugo, zapravo, um imao zauzimati?