Socijalni nauk Crkve o radu i pravima radnika

Agencija Zenit iz pera Antonia Gasparija donosi opširan članak o tome kako kršćanstvo uzdiže dostojanstvo rada, te odmah na početku ističe, da, ako se radi s ljubavlju i ako je rad usmjeren prema općem dobru, on uzdiže čovječanstvo.
Rad, odnosno sposobnost da preobrazi duhovnu i neduhovnu stvarnost u dobra i izvore koji se množe za dobro svih jedna je od označnica po kojoj se ljudi razlikuju od svega drugoga na zemlji, ističe autor navodeći blaženoga Ivana Pavla II., koji također dodaje da rad u sebi nosi posebnost čovjeka i čovječanstva da djeluje i kao pojedinac i kao zajednica, što obilježava njegovu narav.
O toj antropološkoj istini kršćanstvo je razvilo posebni sustav i nazivamo ga Socijalni nauk Crkve. Kršćanstvo je doista vjera koja je više od drugih hvalila i uzdizala rad pozivajući se na primjere onih koji su radili: sv. Josip, Isus Krist, Marija, Petar, Pavao i svi apostoli. Sveti Benedikt osnovao je monaški red dajući mu geslo: 'moli, radi i budi veseo'.
Tijekom stoljeća kršćani su podizali katedrale, bolnice, škole, sveučilišta, razvili su znanost, proširili spoznaje, usavršavali tehnologije, a kad je bilo potrebno ustanovljavali su zadruge, banke, osiguravajuća društva. S tim u vezi pastoralna konstitucija Drugoga vatikanskoga sabora 'Gaudium et spes', 'Radost i nada', tvrdi u broju 34:
Muškarci i žene koji, pribavljajući za sebe i za svoju obitelj sredstva potrebna za život, tako razvijaju svoju djelatnost da prikladno služe društvu, s pravom mogu smatrati da svojim radom dalje razvijaju Stvoriteljevo djelo, da služe dobrobiti svoje braće i da osobnim radom pridonose povijesnom ostvarenju Božje zamisli pridružujući se istodobno Kristu Otkupitelju.
U udžbeniku socijalnoga nauka Crkve u 263. broju čitamo: Rad je izraz punine čovjekove ljudskosti i njegovoj povijesnoj zbiljnosti i u njegovu usmjerenju prema onostranosti: njegovo slobodno i odgovorno djelovanje otkriva duboki i bliski odnos sa Stvoriteljem i vlastitim stvarateljskim mogućnostima dok se svakodnevno hrva s izobličenošću grijeha pa i zarađujući za kruh u znoju lica svojega. Stoga ograničiti opseg rada samo na zemaljski opseg zapravo je zabluda materijalizma i mnogih ideologija.
Malo podalje isti udžbenik dodaje: Objektivni uvjet rada jest sposobnost proizvodnje, a to znači uvjet koji pridonosi rastu ljepote i korisnosti zemaljskih dobara. Subjektivni pak opseg jest sposobnost vlastita svakom djelovanju kao ljudskom činu da razvija osobno dostojanstvo radnika. Stoga je jasno da rad ne jamči dostojanstvo, nego rad, kršćanski shvaćen razvija njegovo dostojanstvo. Stoga udžbenik Socijalnoga nauka Crkve s pravom zaključuje: Ljudski rad polazi od osobe, ali je bitno usmjeren prema osobi.
S tim u vezi valja primijetiti da rad nije neki fetiš koji će rabiti jedna ili druga ideologija, nego ima biti u funkciji osobe, pa se može nazvati dobrim ako pomaže ostvarenju Stvoriteljevih nakana, a one su upravo u tome da uzdižu ljudskost u svakoj osobi i u svekolikom čovječanstvu. Ako se pak rad usredotoči samo na sebične i utilitarističke ciljeve on onda osobu upropašćuje.
Rad je prije svega djelo osobe, ljudsko djelo koja može pridonijeti rastu dostojanstva osobe koja ga ostvaruje i humanizira sve više te pridonosi i razvoju drugih, a ostvaruje li ga u zajedništvu s Kristom pretvara se u molitvu i put je prema svetosti, čitamo također u sažetku Socijalnog nauka Crkve, gdje također nalazimo i misli o odnosu između rada i kapitala, pa se primjerice kaže: 'između ta dva čimbenika tj. rada i kapitala, ima biti skladan odnos jer oba nužno pridonose produktivnosti pa se njihov sklad shvaća kao međusobno nadopunjavanje.
Što se pak vlasništva tiče, Udžbenik socijalnog nauka Crkve jasno kaže da je zakonito samo onda kad se rabi za razvitak osobe i, konkretno, u proizvodnji da bi se promicao ljudski rad.
Namjerno smo izabrali ovo nekoliko ulomaka uoči sutrašnjega spomendana svetoga Josipa radnika, odnosno praznika rada i to u doba kad mnogi ostaju bez posla, kad se rad mnogih obescjenjuje niti se pravedno vrjednuje i kad se za izvršeno djelo ne dobiva ne samo pravedna nego nikakva naknada. Bi li naši poslodavci, sindikati, političari mogli kadšto uzeti u ruke ono što Papa govori o pravima radnika?