Brani li se domovina baletom ili opravdanom obranom?
Dok se inozemni tisak bavi analiziranjem prvoga izbornoga kruga u Francuskoj te usput
još o krizi vlade u Nizozemskoj, domaći su mediji usredotočeni na komentiranje postupka
hrvatskih vlasti glede pokroviteljstva spomena žrtvama u Bleiburgu. Istodobno se uzdižu
žrtve u Jasenovcu. Razložni su posebice članci u Večernjem listu i Slobodnoj Dalmaciji,
ali i na portalu Dnevno.hr u kojem Tvrtko Dolić svu tu galamu naziva djelom profesionalnih
antifašista i profesionalnih židova. Despot pak u Večernjem odmah na početku tvrdi
da vladajuća lijevo-liberalna koalicija tj. i Pantovčak i Banski dvori, nastavlja
sa silovanjem povijesti njezinim instrumentaliziranjem za dnevno-političke potrebe.
Mogli bismo tako reći da kad političari posjete Jasenovac, onda se Jasenovac na drugi
način ponavlja: svi se natječu tko će teže riječi iznaći za ono što je već po sebi
teško. Ne bi li se već jednom mogla zatvoriti ta ideološka bajka o Jasenovcu i pričati
o grozotama Bleiburga i četveroreda? Reći će netko da to nije isto. Pa upravo zato!
U Jasenovcu je stradalo barem pet puta manje ljudi nego na Bleiburgu i križnim putovima,
a priča se i galami pet puta intenzivnije tražeći uvijek sve jači crescendo. Što se
Bleiburga tiče i drugih poslijeratnih jama Josip Jović u Slobodnoj Dalmaciji analizira
uopće nastanak te priče o dokidanju pokroviteljstva spomenu za žrtve te ističe da
je to zapravo nehotice prihvaćanje pokroviteljstva nad masovnim zločinom. Slobodna
Dalmacija danas piše i o tome da haški sud ne će osloboditi naše generale, ali pritom
navodi i tužitelja Bramertza koji sam sebi skače u usta kad svojom izjavom dokida
zločinački pothvat, a istodobno to nije opravdanje za pucanje po civilima. Ta zar
su naši stradalnici poginuli od baletana, ili se pak od naših branitelja očekuje da
idu na balet a ne u oslobađanje domovine? Ako ponestane ovakvih vrućih tema uza
sve teže gospodarsko stanje, da se o njemu ne bi razmišljalo ni govorilo brinu se
suvremeni voajeri koji malo zadru u neke druge teme poput svećenika koji prodaje seksualna
pomagala, a da se ne kaže da to nije katolički svećenik nego tek pastor, bez dodatka
protestantski. Ili se pak ispituju oni koji su protiv celibata kraj tolike vojske
predanih svećenika svojemu pozivu i ljudima za koje rade. Kao što je teško općenito
priznati svoje pogreške i nedosljednosti pa se onda svaljuju na druge, na sustav ili
na neljudskost celibata, ipak bi bilo fer da se barem zbog toga ne blate drugi. Ali
otkako su različite talk show emisije preuzele ulogu svetosti ispovijedi, otada se
javno pokušava opravdavati grješnost oduzimajući joj upravo to svojstvo grješnosti.