O Trećoj uskrsnoj nedjelji razmišlja pater Ante Lozuk
Jedna od temeljnih
težnji ljudskoga srca jest težnja za mirom. Mir među narodima, mir među strankama,
mir u obitelji, mir u Crkvi, mir u duši. O miru govorimo, za mirom težimo, oko mira
nastojimo – ali mira nema. Ni među narodima, ni među strankama, ni u obitelji, ni
u Crkvi, ni u duši. Korijeni nemira, čini se, zasađeni su tako duboko da ih ni najveće,
ni najpoštenije nastojanje ne može iščupati. Nešto o tim korijenima govori nam današnje
Evanđelje. Govori nam također kojim putem bismo trebali krenuti da se obračunamo s
izvorima nemira. Večer je uskrsnog dana. Već je dosta kasno, možda i pol noći.
Apostoli i glavnina Isusovih učenika nalaze se u dvorani Posljednje večere. Vjerojatno
su već bili pozaspali, bar neki od njih, kada se začulo snažno kucanje i kada su dva
njihova kolege nahrupili u prostoriju te objavili da je Gospodin živ. Zajednica se
još nije snašla, kada se pojavio i sam Gospodin te ih pozdravio s: „Mir vama!“ A onda
je nastavio: „Zašto se bojite? Zašto vas muče sumnje? Sve što se dogodilo, trebalo
se dogoditi! Ne smijete biti u neznanju poput nevjernih Židova! Događaji koji su vas
toliko prestrašili i događaji koji nadolaze čine bit poruke koju ćete od sada pronositi
kroz sve narode – na obraćenje i oproštenje grijeha!“ Svojim riječima Gospodin
imenuje glavne neprijatelje mira. To su: strah, sumnja, neznanje (nepoznavanje Božjih
tajni), grijeh. Svi oni jesu povezani, srasli, ujedinjeni u jednu mračnu frontu koja
neprestano napada i razara mir na svim razinama života. Ako se želimo boriti protiv
nemira, treba raskrinkati i napasti neprijatelje mira. Strah nestaje pred ljubavlju.
Gdje je ljubav, tu više nema straha, veli sv. Benedikt. Sumnja nestaje pred vjerom
(u Boga) i povjerenjem (u čovjeka). Svjetlo Evanđelja raspršuje mrak neznanja. Vjernici
jesu oni koji žive u tom svjetlu. Ako zaista dopuste da im život bude obasjan svjetlom
Božje riječi, raspršit će se mrak neznanja, a time će nestati i nemira. Svaki grijeh
utapa se u Božjem milosrđu... Ako se, dakle, želimo boriti protiv nemira, valja raskrinkati
neprijatelje mira i udariti na njih. Dok smo na zemlji, iskustva Velikog petka
uvijek će biti jača i uvjerljivija nego iskustva Uskrsa. Neprijatelji mira uvijek
izgledaju stvarnije nego Začetnik mira. Stanje u kojemu vlada strah, sumnja, nepovjerenje,
neznanje, grijeh – jest shvatljivije, bliže, realnije od stanja u kojemu vlada mir,
vedrina i sigurnost... No, mir je prvi dar Uskrslog Krista, prvi dar Božji u ovom
uskrsnom vremenu. Kada se Gospodin pojavio pred svojima, prvo je razbio zid kojega
su podigli neprijatelji mira: strah, sumnja, neznanje: „Pogledajte ruke moje i noge!
... Duh nema ni tijela ni kostiju...“ Traži od njih da mu dadu nešto za jelo. Potrebno
je da i mi danas priđemo bliže dvorani Posljednje večere, mjestu u kojemu je Uskrsli
posjetio svoje učenike i ponudio im svoj MIR... Njegove rane nalaze se i na našem
tijelu i na našoj duši. Pogledajmo ih s vjerom i nadom i vidjet ćemo da kroz njih
prodire uskrsno svjetlo. Opipajmo ih s povjerenjem i ljubavlju i uvjerit ćemo se da
kroz njih struji snaga mira.